Fiat 850 puni 60 godina: Sićušna, ali komforna Fićo limuzina prepoznatljivog stila
Dizajneri, Italijan Dante Giacosa i Austrijanac Rudolf Hruska odgovorni su za izgled legendarnog Fiata 850. Nastao je davne 1964. godine tako što je proizvođač iz Torina modifikovao Fiat 600 (Seicento) koristeći ga kao dokazanu tehničku bazu i iz njega izveo Fiat 850 Tipo 100G. Slovo G je značilo grande - veliko. Takav pristup je ujedno značajno smanjio troškove razvoja.
Malena limuzina s dvoja vrata, komercijalnog naziva 850, prvi put je predstavljena u maju 1964. i bila je odmah dobro prihvaćena. Sa velikim okruglim "očima" u četvrtastoj karoseriji i kratkim zadnjim dijelom, 850-ka je izgledala jako lijepo. Ovaj model je imao prepoznatljivi italijanski šarm i privlačnost, mada ni blizu kao Fiat 500.
Malo veći, ali mnogo komforniji od Seicenta
Fiat 850 je koristio niz dijelova iz "Seicenta" (Fiat 600), uključujući i karoseriju, zbog čega su oba automobila bila vrlo slična. Ali pogled pozadi je zaista poboljšan zahvaljujući značajno povećanom prozoru. I što je najvažnije, sa ovom minijaturnom limuzinom dužine od 3,93 metra model 850 je bio punih 360 mm duži i mnogo komforniji od Fiata 600. Iako je međuosovinsko rastojanje bilo rastegnuto za tek 25mm na konačnih 2.025 mm, inžinjeri su spakovali jako komfornu kabinu za jednu prosječnu porodicu. Felge od 12 inča su ostale iste veličine kao na manjem Seicentu.
Moderna kontrolna tabla bila je obložena plastikom, a inžinjeri su veću pažnju posvetili grijanju koje je koristilo sopstveni radijator, a mirisi iz motornog prostora nisu prodirali u kabinu. Prednja strana nije služila samo za odlaganje prtljaga, već je postala zona deformacije u slučaju sudara. Rezervoar za gorivo se konačno preselio na mnogo sigurnije mesto - pozadi. Kabina je nudila više prostora nego u Fiatu 600, dok je još jedno mjesto za torbe i kofere bilo je skriveno iza sklopive stražnje klupe.
Uzdužno postavljeni motor je i dalje bio skriven iza zadnje osovine. Redni četverocilindraš imao je OHV razvod, odnosno bregasto vratilo u glavi motora. Međutim, inžinjeri su zapreminu cilindara povećali sa 767 na 843 ccm. Blok od lijevanog željeza dopunjen je aluminijskom glavom, dok je radilica bila smještena u tri ležaja. Osnovni model Fiat 850 Normale imao je snagu od 34 KS, dok je snažnija izvedba sa oznakom Fiat 850 Super (sagorijevala benzin super 98) razvijala 37 konja. Snaga se prenosila na zadnje točkove preko četverostepenog mjenjača.
Sićušna limuzina imala je masu od svega 670 kg. Dok je slabija verzija jedva probijala maksimalnu brzinu od 120 km/h, 850 Super je išao do 125 km/h. Od 1965. godine Fiat je nudio poluautomatski Idroconvert mjenjač s pretvaračem i četiri brzine.
Coupe i Spider
U Ženevi 1965. debitovale su još dvije karoserijske verzije. Pogled sa vanjske strane nije ukazivao da se u osnovi radi o istom automobilu, samo je oznaka to otkrivala. Šarmantni Fiat 850 Coupe dizajnirali su Felice Maria Boano i njegov sin Gian Paolo u kompaniji Centro Stile. Ništa manje zgodni Fiat 850 Spider (roadster) djelo je Giorgetta Giugiara, u to vrijeme zaposlenog u kompaniji Bertone. Karoserije su se proizvedile u Grugliascu, blizu Torina.
Fiat 850 Coupe bio je dug 3.608 mm i imao je povećanu snagu u odnosu na limuzinu, jer je razvijao 47 KS, što je bilo dovoljno da igla brzinomjera dotakne podiok od 135 km/h. Spider je bio još duži, budući da je mjerio 3.782 mm, a igla brzinomjera se mogla popeti na 140 km/h, jer je njegov motor izvlačio 48 KS. Zvali su ih "mali Ferrari" ili "Ferrariji za sekretarice", jer su ih uglavnom vozile elegantne mlade dame kojima se ova bella macchina jako dopadala. Osim toga, nadimci nisu bili sasvim naodmet, jer je razvoj automobila zaista počeo u Maranellu.
U stvarnom životu, ovaj automobil je bio zaista sićušan, a Giugiaro mu je dao jednostavne glatke linije, ravan nos i udubljene farove ispod pleksiglasa. Oni su donekle podsjećali na mnogo veći Studebaker Avanti i Bertone Testudo konceptima nastalim na šasiji Chevrolet Corvair, koji su takođe Giugiarov rad.
Spider je imao klasični platneni krov i potpuno redizajniranu instrument tablu. Naravno, nisu mu nedostajale prednje disk kočnice, odgovarajuća sportska sjedišta, trokraki volan i okrugli brzinomjer, ali isti elementi su krasili i Coupe. Komandna tabla i obruč volana su bili obloženi imitacijom drveta. Spider je imao masu od 725 kg, a korisna nosivost od 197 kg bila je dovoljna za dvočlanu posadu. Fiat je nudio opcioni tvrdi krov, pa se mogao voziti tokom cijele godine.
Modernizacija i kraj
U martu 1968. cijela osnovna linija je redizajnirana. Fiat 850 Special dobio je snažniji motor, iza većih točkova od 13 inča na prednoj osovini su se skrivale disk kočnice, a u enterijer je dodat sportski volan, nova komandna tabla i udobnija zadnja klupa. Dizajneri su takođe obogatili karoseriju s više hromiranih elemenata.
Proizvodnja 850-ke u svim izvedbama završila je 1973. godine s konačnim brojem od 2.872.049 primjeraka, što takođe svjedoči o Fiatovom usponu šezdesetih i sedamdesetih godina, ali i popularnosti malih formata u Evropi po čemu je Fiat bio i ostao prepoznatljiv. Od tog broja, u glavnoj torinskoj fabrici Mirafiori proizvedeno je 342.873 primjeraka Coupea i 130.903 Spidera. U Italiji je već tada bila rođena nova zvijezda – Fiat 127, a 850-ku je do 1974. godine nastavio po licenci proizvoditi Seat.
Izraelka koja je plakala na Eurosongu se vratila kući: "Osjetila sam ljubav naroda"
