Njeni savjeti su da se o tome razgovara s onima koji bi mogli riješiti taj problem, kao što su šef ili menadžer za ljudske resurse, da se razgovara s onima koji su glasni te da se posveti onome što se može kontrolisati.
Razgovor s odgovornima
Razgovor sa šefom ili menadžerom za ljudske resurse može biti način rješenja ovog problema, ali pri u razgovoru ne treba biti emotivan i razmišljati o tome da su kolege neuviđavni, da ne želite postići dogovor ili da želite steći neprijatelja.
Umjesto toga, potrebno se fokusirati na posao, tj. obavijestiti nadređene da problem utječe na produktivnost. Osim toga, potrebno je nadređenima dati doznanja da je kvalitet rada na prvom mjestu te da je potreban prostor u kojem se može optimalno raditi. Opasnost u tome može biti da odgovorni ne reaguju na problem.
Razgovor s glasnim kolegama
Skoro da je uvijek odličan potez direktno razgovarati s radnim kolegama koji stvaraju buku. Ovu mogućnost treba uvijek imati na umu jer možda neko misli da ostali vole čuti ono što govori. Takvim kolegama se može sugerisati da ne budu u blizini mjesta na kojem imate telefonski poziv ili sastanak.
Problem s ovakvim pristupom može biti u tome da je teško mijenjati navike pojedinih osoba. Ako se te promjene i dese, za njih je nekada potrebno duže vremena.
Fokus na ono što je moguće kontrolisati
Jedno od mogućih rješenja je i to da se radni sto premjesti u mirniji dio ureda i/ili da se s klijentima razgovora u mirnijem dijelu ureda. Riječ je o mogućnosti za čiju primjenu nije potrebno čekati bilo koga drugog.
Bez obzira na to na koji se pristup odlučite, kako napominje McGoff u tekstu za CNBC, izražavanje potreba na radnom mjestu nije izraz sebičnosti već je to u najboljem interesu kompanije.
