S obzirom da voli da putuje, sa svojim "Aprilia Caponord" motociklom od 1000 kubika prelazio je i oko 17.000 km. Međutim, zbog visokih cijena goriva počeo je da razmišlja kako da smanji potrošnju goriva i tada je odlučio da ugradi plin.
"Putujem aktivno, nekada za vikend odem do mora ili za šest dana pređem nekoliko hiljada kilometara, tako da nakon toliko kilometara shvatiš da više ne možeš finansijski sve to da pokriješ. Moj motocikl je malo specifičan, V2, troši dosta tako da sam odlučio da ugradim plin. Htio sam tehnički sve to da ukomponujem, da bude i funkcionalno i bezbjedno, radi mene, ali i zbog drugih učesnika u saobraćaju. Najosnovnije mi je bilo da nađem bocu, jer ona mora imati homologaciju da se zna da je testirana, da ima multi ventil, da može da izdrži udare i da ima sve ostalo što je potrebno radi sigurnosnih mjera, kao i u vozilima", priča Garača za Klix.ba
Nakon što je našao odgovarajuću bocu koja je bila prilagodljiva njegovom motociklu, Zoran je krenuo sa eksperimentisanjem. Kada je uspio da završi započeto, umjesto devet litara potrošnje goriva po gradu, Zoran je trošio 10 maraka plina, što je duplo manje u odnosu na potrošnju goriva.
"Skupljao sam dijelove, prilagođavao, radio, a jedini problem kod ove vrste motocikla bio je kako prilagoditi ubrizgavanje. Na tome sam radio neka dva mjeseca, ali sam na kraju uspio. Kada sam sve završio krenula je moja vožnja na sve strane, da probam i vidim kako funkcioniše“, dodaje Garača.
Najbolja tehnička inovacija
"S obzirom na to da je sistem dobro funkcionisao, 2013. sam na nagovor nekih ljudi učestvovao na sajmu inovatora u Banjoj Luci i tu sam dobio zahvalnicu za najbolju tehničku inovaciju te godine. Bilo je dosta izlagača i kada sam objasnio kako sistem radi, komisija ispred Saveza inovatora BiH bila je oduševljena, jer sam napravio zaista jedinstven primjerak na ovim prostorima“, objašnjava Garača. Kad nestane plina mehanizam odmah prebaci na benzin i sam sve odrađuje.
Automatizovan je, a boca je zapremine 10 litara.
"Ovaj mehanizam može na bilo koju vrstu motocikla, samo treba ubrizgavanje prilagoditi. Ja pređem 150 km sa njom, gradske vožnje od 100 do 110, tako da za 10 km troška je to vrhunski“, priča naš sagovornik.
On dodaje da je sa ovim plinskim mehanizmom prešao preko 10.000 km do sada, te da je prezadovoljan.
Brojni zainteresovani za Zoranov izum
Zoran je 2012. išao u Italiju, vozio je motocikl svuda i sve je funkcionisalo bezsprijekorno. On priča da nigdje do sada nije vidio da je neko uradio sličnu stvar, a skoro je išao i do Rusije gdje su ljudi bili oduševljeni.
"Prošle godine je bio i jedan momak iz Slovenije ovdje i čuo je kako vozim rijedak motocikl, isti kao i on. Htio je da se nađemo i onda mi je predložio neki način za manju potrošnju goriva. Međutim, ja sam mu rekao da vozim na plin. Momak nije moga da vjeruje, htio je da vidi kako to izgleda, otišao je u Francusku i tamo ima neko mjesto gdje se skupljaju motociklisti, i on im je pokazao slike mog motocikla i ljudi su se baš iznenadili, posebno jer je ideja došla iz BiH. Ovdje slabo ko može doći do izražaja, ima puno talenata, ali ne mogu nigdje isplivati“, naglašava Garača.
On dodaje da je jedan Italijan htio da dođe u Banju Luku da bi mu Zoran ugradio plin u njegov motocikl.
"Neki Italijan je htio da dođe ovdje i da mu ugradim plin kao i sebi, ali nisam htio iz principa. Neću da svoje znanje dam nekome tek tako, neka tri mjeseca je on mene ganjao, ali je odustao i on na kraju. Vozim sam na svoj način, ali u Banjoj Luci me svi znaju, po pumpama, širom zemlje, a kada sam išao do Rusije sve do Ukrajine sam sipao plin i u Rusiji nekih 500-600 km nije bilo plina, što je interesantno“, kaže Garača za Klix.ba.
Mehanizam je bezbjedan, ali za mnoge luksuz
S obzirom da je Zoran tehničar po struci, te da radi u laboratoriji na Mašinskom fakultetu, njegov posao su motocikli i motorna vozila.
"Sa tehničkog aspekta poznajem motocikle i motorna vozila, znam tu problematiku i dosta plinskih instalacija sam vidio. Ljudi mi nekada kažu da je ovo što sam napravio opasno, ali voziti bilo kakav motocikl je opasno. Svaki motocikl ima senzor koji pri padu motocikla isključi kompletnu instalaciju i kada isključi onda zatvori i sve ventile, tada nema prodora plina nigdje", objašnjava naš sagovornik.
Zoran tvrdi da ljudima u BiH motocikl ne služi kao prevozno sredstvo, već da je luksuz za mnoge.
"Sve je opasno, dešava se nekome da motocikl padne pa da se zapali od klizanja, a kamo li neka druga stvar. Sa tog tehničkog aspekta sam dosta radio na ovom motociklu, ali kod nas su ljudi slabo zainteresovani. Malu su skeptični, a i motocikl je ovdje kod nas luksuz. On nije prevozno sredstvo, već luksuz. Tu su visoki porezi na registraciju motocikla koji su zaista veliki, pa ako vas nekoliko stotina košta registracija, a neke i preko hiljadu, onda voziti motocikl stvarno jeste luksuz“, zaključuje Garača.
"Ono što voliš, mora i da te boli"
Ovaj Banjalučanin nije pobornik velike brzine i divljanja po stazama i već šest godina je član MK "Istok" Banja Luka.
"Nisam neki pobornik divljanja po stazama, ne vozim ni takav motocikl. Vozim baš putni motocikl koji je predviđen da uživaš na njemu. Postoji ona stara izreka koja kaže ’ono što voliš mora i da boli’, pa većina koji voze motocikle kad idu na duže puteve osjete to, boli kičma, i sve ostalo“, priča Garača.
U MK "Istok“, postoji dosta različitih profila ljudi koji često zajedno putuju, te uživaju u prelijepim predjelima širom svijeta.
"Dobri smo kao ekipa, iako smo različiti profili ljudi dobro funkcionišemo. Obišli smo čitavu Rumuniju skoro, prešli smo prelijepe predjela, kao što je Transfagarašan. Ove godine smo bili u Albaniji i u Grčkoj, te predrasude po pitanju Albanije smo razbili. Obišli smo baš dosta, ja sam bio prezadovoljan, transformacija jedna države koja je doživjela kolaps, a danas su već skoro Evropa. Čisti i uredni policajac ti se obrati na engleskom, drugi ti čuva motocikle, nikakvih problema, imaju mnogo hotela, odmarališta, zaista prelijepo iskustvo“, ističe Garača.
On dodaje da mu prijatelji često govore da sa svojim motociklom može preći cijelu državu za male pare. Prosječna potrošnja je 7 litara plina, a cijelu prošlu godinu je putovao. Ove godine je zbog krize malo manje, ali ne žali se mnogo. U budućnosti ima želju da iskoristi svoje znanje i krene sa ugradnjom plina.
"Uvijek sam nešto radio u vezi s motociklima, volim stalno nešto oko šarafa da radim, pa ću tako možda sve registrovati i krenuti sa ugradnjom plina da to moje znanje iskoristim. Vidjet ćemo, pokušat ću napraviti nešto da iskoristim to što znam", zaključuje Garača za kraj razgovora.
