INTERVJU / Nenad Veljković: Na TV-u sam isti kao i privatno, griješim, pričam, pjevam...
Kako ste dobili posao u programu 24Kitchen?
Sve se desilo sasvim slučajno. Dobio sam poziv da se pojavim na kastingu. Bilo je oko 150 kandidata raznih profila, kako kuhara, tako i muzičara, glumaca... I uz dosta sreće, pored velike konkurencije, odabrali su mene poslije trećeg kastinga. U najuži krug dospjeli su izuzetni i renomirani kuhari iz Beograda.
Kako je raditi sa poznatim holandskim kuharom Rudolphom van Veenom?
Moj prvi kontakt sa njim je bio pravi pozitivan šok. Dok sam snimao jednu od epizoda on je bio iza paravana koji smo koristili kao podsjetnik. Kada se završilo snimanje, prišao mi je i popričali smo o svemu što bi meni moglo da koristi u nastavku snimanja. Posavjetovao me je kako treba biti ono što jesi i da se nikako ne treba folirati, jer se sve to vidi na kameri.
Jesu li mu se svidjeli srpski specijaliteti koje ste spremali?
Kada smo spremali gulaš probao ga je i oduševio se. Naša kuhinja je specifična, zato im je i bila zanimljiva. Pogotovo Rudolphu van Veenu.
Na TV ekranima Vaša emisija djeluje opuštajuće. Kakva je inače atmosfera na snimanju?
Nisam ni sanjao da će odnos sa ekipom iz Houtena biti odličan i pun energije. Funkcionisali smo kao jedna porodica, jer je njima bilo u cilju da se ja prije svega osjećam kao kod svoje kuće, u Srbiji.
Prva snimljena epizoda je bila pravi šok za mene. Trema je odradila svoje, pa sam bio i malo pogubljen. Svako sljedeće snimanje je bilo bolje i boljej dok se nisam opustio. Samo je trebalo da budem ono što jesam, normalna osoba koja i griješi, priča, pjeva... Takav sam i u privatnom životu. Moji prijatelji koji me dobro poznaju pričaju mi da prema onom što vide na TV-u vide pravog Šoneta (smijeh).
Jesu li se dešavale neke "vanredne situacije", da nešto zagori, da stavite previše nekog začina...?
Ukoliko ste primijetili, nema isječenih scena pa uklapanja, sve se snima "u cugu", tako da mi se dešavalo da se nešto prelomi ili loše formira, dobije malo jaču boju (smijeh). Ipak, nema stajanja, već kako je spremljeno - tako se i servira. Činjenica je da Holanđani ne vole da bacaju hranu, pa samim tim nije ni bilo scena ponovnog kuhanja.
Svako ima pravo na svoje mišljenje, to podržavam. Nekome se način mog prezentovanja ne dopada, a sa druge strane mnogi su oduševljeni.
Holanđani imaju drugačiji pristup snimanju emisije. Oni sve gledaju lično, tako da su mi dali savjet da prikažem svoj emotivni odnos sa hranom. Jer u pitanju je ljubav prema hrani i prema njoj se treba odnositi sa pažnjom.
Mnogi kuhari se znaju požaliti kako su u toku snimanja TV emisija dobili na kilaži? Je li se to i Vama dogodilo?
Pravo da Vam kažem, nisam imao tih problema. Smršavio sam nekoliko kilograma, ipak ovo je veoma ozbiljan posao, tako da postoji određena doza stresa.
Ko je kod kuće glavni u kuhinji? Šta najčešće kuhate "za svoju dušu"?
Što se tiče kuhanja kod kuće, kako kad. Žena kuha, ja kuham. I tako naizmjenično. Za svoju dušu volim da kuham juneći gulaš.
A ko pere suđe?
Sudoper nam je mali pa sudove peremo u mašini (smijeh).
Vi ste definitivno kuhar u usponu. Koja je sljedeća stepenica?
Ne razmišljam o tome trenutno. Vidjećemo da li će se nastaviti snimanje, ali definitvno bih volio da ostanem u svijetu TV kuhanja.
