Vrijedne ruke Ajše Buro skoro 40 godina šiju kostime za glumce zeničkog pozorišta
Prije nekoliko dana Buro je obilježila 37. godišnjicu rada, a tačan broj sašivenih kostima ni sama ne zna.
"Radila sam kod majstora, desetak dana u 'Borcu', ali sam vidjela da se ne pronalazim na takvim mjestima. Nakon što je objavljen konkurs za krojačicu zeničkog pozorišta, prošla sam testiranje i počela raditi 5. maja 1978. godine. Svoj radni vijek sam provela u ovoj zgradi gdje sam živjela od premijere do premijere. Sa 65. pozorišnom sezonom ispratila sam 700 premijera, a nijedna predstava nije bila takva da je trebalo sašiti samo jedan ili dva kostima. Govorimo o brojkama od deset, dvadeset, čak i pedeset kostima po jednoj premijeri, tako da danas ne znam broj kostima koje sam sašila", kazala je Buro u razgovoru za Klix.ba.
Posao krojača u zeničkom pozorištu za našu sagovornicu je ispočetka bio lijep, ali sa ratnim dešavanjima došli su i problemi i poteškoće. Imala je muža na liniji fronta, troje male djece, ali je uvijek bila odgovorna prema svom poslu.
"Bilo je lijepo raditi sve do ratnih godina. Tada smo radili jako mnogo, htjeli smo da pokažemo svoj entuzijazam, radili smo i sa vojničkom četom, stvarali predstave i u tim uslovima imali deset premijera. Uslovi u kojima smo radili su bili katastrofalni, dnevno sam pješačila do 12 kilometara kako bih došla na posao. Bila sam odgovorna prema svom poslu, iako mi je to narušilo zdravlje, ali ja sam od onih koji jednostavno žive za pozorište. Kako kultura danas tone meni to lično smeta. Ova omladina treba da se vrati u pozorište", dodaje Buro i ističe da bi, kada bi se ponovo rodila, ponovo izabrala ovaj poziv.
U svom radnom vijeku Ajša ima hiljade kostima koje je sašila. Iako svaki traži da se pored materijala u njega "zašije" i duh saosjećanja i srce, ipak postoje oni posebni. U radu sa vrsnim rediteljima i kostimografima imala je teške, ali i srcu drage zadatke.
"Nikad neću zaboraviti predstavu 'Višnjik' koju smo radili sa Zlatkom Svibenom i Vanjom Popović, koja je bila tada kostimografkinja. Donijela sam i jedan kostim iz mirandoline koju je ona radila i svi njeni kostimi su mi jako prirasli srcu i mnogo se od nje može naučiti. Dok sam radila kao dijete, noćima nisam spavala kako bih došla do nekog kroja jer u školi se to ne uči, to se stvara u jednoj vijugi u mozgu. Ostala mi je u sjećanju i predstava 'Čiste ruke' kada nas je petero radilo na predstavi. Svi smo imali krvave ruke jer taj kostim je bio veoma zahtjevan. Imao je 15 kilograma, a bio je sastavljen od raznih krpica i papira u boji tako da smo svi od rada na njemu imamo ožiljke na rukama. Međutim, na kraju smo zaista svi bili oduševljeni konačnim rezultatom", dodala je Buro.
Najveća nagrada za njen radni doprinos je kada je preuzela ulogu kostimografa te kreirala i sašila kostim za dječju predstavu "Mali princ", koju je režirao Miroljub Mijatović. Osim toga, u svome poslu imala je i zanimljivih zahtjeva.
"U svaki kostim se unese srce, saosjećanje i nekada kada se neko ne ponaša prema kostimu onako kako treba, nešto me u srcu štrecne. Bilo je tu svakakvih zahtjeva, a neki od najzanimljivijih su kada se tražilo od mene da napravim grudi koje glumica nema, da prekrijem nešto što nije uredu, ali smo svi imali dobru saradnju i dobro smo se slagali", ispričala je.
Krojači u BNP-u danas rade na starim mašinama koje su starije i od njih samih. Rijetko ko ulaže u ovaj posao, koji je stresan i zahtjevan.
Još samo nekoliko mjeseci Ajšu dijeli od penzije, ali kaže da još uvijek nije u potpunosti spremna na odlazak.
"Ponekad jedva čekam da odem, ali nekada ne znam šta će se desiti. Mislim da će me na svoju stranu jače vući kostim, mašina i pozorište jer je to moj život. Ovdje sam provela više vremena nego kod kuće, živjeli smo za premijere, družili smo se, radili, ali bilo je drugo vrijeme. Danas se nešto čudno dešava sa svima. Svi gledaju da svoje odrade i odu. Ja sam pokušala sebi dati slobodu da i ja obavim posao i odem, ali jednostavno ne ide. Nešto je jače u čovjeku i kada odem uvijek će mi faliti kostimi i briga o njima", zaključila je ova krojačica.
U Bosanskom narodnom pozorištu se nadaju da će vlast u skorije vrijeme pokazati interes za održavanje i razvijanje kulture na ovim područjima te da će usmjeriti svoju podršku prema "daskama koje život znače", a Ajša se nada da će iza nje svi kostimi ostati uredno uskladišteni, održavani i da će se prema njima postupati sa puno ljubavi koju im je i ona pružila.
