Kopenhagen: Kraljevski grad s komunom bez struje, asfalta i marihuanom u dvorištima
A kad stignete tamo stvari postaju "malo" skuplje. Kopenhagen je jedan od onih gradova u kojem imate sve i svašta od velikih turističkih atrakcija do muzeja, ali i jedinstvenog u Evropi, a vjerovatno i u svijetu, grada u gradu.
Naime radi se o Christianiji i neobičnoj pojavi o kojoj je toliko internetskih stranica, tekstova i polemika, a ipak slikanje u toj komuni potpuno je zabranjeno i na svakom koraku iscrtani su zakoni koji vas na to stalno upozoravaju.
Lego svijet i ulični svirači
No Kopenhagen nije samo Christiania. Centralna ulica u ovom kraljevskom gradu zove se Stroget koja obiluje brojnim prodavnicama svjetski poznatim dizajnerskim markama, lego svijetom, najpoznatijim kockicama na svijetu kojima se igraju djeca iz svih dijelova svijeta, ali uličnim plesačima i sviračima.
Kako su novinarki FENA-e Hani Imamović-Babić ispričali prolaznici ranije je Kopenhagen imao svirače na svakom koraku, ali danas ih je znatno manje. Dok sam šetala tom ulicom dvojica njih na harmonikama svirali su "Besame mucho". Mladići su na glavnom trgu pored fontane izvodili vratolomije uz veliki broj znatiželjnika, ali ipak kazali su nam da tu i nećemo vidjeti veliki broj Danaca jer većinu prolaznika i posjetilaca u ovoj ulici ipak čine turisti.
U svakom dijelu ovog grada naći ćete nešto zanimljivo, ipak, možda jedinstvena pojava su osobe koje drže natpise da se na određenom broju metara nalaze radionice za tetovažu ili pizerije ili restorani.
U centru grada je i poznati šoping centar "Illum", a na samom trgu nekoliko je kafića, a u onima na samom trgu za jednu kafu s mlijekom morat ćete izdvojiti oko 12 KM.
U Kopenhagenu su vozila javnog prijevoza upoređujući ih sa sarajevskim sterilna.
Biciklo najčešći vid prijevoza
Kopenhagen udaljen je od Švedske oko 35 minuta vozom od Malmöa, a cijena karte je 12 eura tada ćete preći preko Oresundskog mosta. To je kombinirani most-tunel nad Oresundskim vratima koji povezuje gradove Kopenhagen u Danskoj i Malmö u Švedskoj. Most "prenosi" automobilski (četiri trake) i vozni promet (dva kolosijeka). Oresundski most je najduži kombinirani most-tunel za automobilski i vozni promet u Evropi te najduži most na svijetu koji prelazi neku državnu granicu.
Izgradnja mosta počela je 1995., a posljednji dio je ugrađen 14. augusta 1999. Most je službeno otvoren 1. jula 2000. te je pušten u promet istog dana. Na samom početku promet na mostu nije dostigao očekivani intenzitet čemu je u najvećoj mjeri doprinijela skupa mostarina. Tokom 2005. i 2006. zabilježen je brz rast intenziteta prometa na mostu. Taj se fenomen djelomično objašnjava selidbom određenog broja Danaca iz Danske u Švedsku (zbog nižih cijena života i povoljnijih nekretnina) koji mostom redovno putuju na posao u Dansku.
Zbog te pojave i velike ekološke osviještenosti Šveđana i Danaca na stanicama u Malmöu naći ćete na nevjerovatan broj parkiranih bicikala jer je to ipak najdraži i najčešće korišten "gradski" prijevoz. U Danskoj smo u trenutku kada se većina zaposlenih vraća kući s posla na ulicama ipak zabilježili stotine bicikala i samo nekoliko automobila te stoga nismo ni 'okusili' posebnu automobilsku gužvu kakva bi se trebala očekivati za veliki grad čije šire okruženje broji oko 1,5 miliona stanovnika.
Budući da ovo zdanje od mosta privlači pažnju potrebno je dodati da od 2008. jednokratni prijelaz mosta za automobil iznosi 36 eura. Za redovne korisnike mosta postoje značajni popusti do 75 posto.
U 2007. godini most je prešlo oko 25 miliona ljudi, od toga 15,2 miliona automobilima i autobusima te 9,6 miliona vozova.
Najveći socijalni eksperiment u Evropi
Najviši stup mosta visok je 204 metra. Mostovni dio je ukupne dužine 7.845 metara što je otprilike polovica udaljenosti danskog i švedskog kopna. Tračnice za vozove nalaze se ispod saobraćajnih traka. Plovidbena visina mosta je 57 metara no unatoč tome većina morskog prometa se odvija preko Oresundskih vrata koja se nalaze nad tunelom.
Na polovici puta između dva kopna nalazi se umjetni otok Peberholm, gdje ujedno i završava mostovni dio konstrukcije te počinje tunelski dio. Otok je dug oko četiri km, širok nekoliko stotina metara te službeno pripada Danskoj, nenaseljen je i na njemu se nalazi prirodni rezervat.
No vratimo se Kopenhagenu. Na početku priče o Kopenhagenu spomenuli smo grad u gradu imena Slobodni grad Christiania ili kako ga vole zvati najveći socijalni eksperiment u Evropi. Nalazi se gotovo u samom središtu glavnog danskog grada.
Sedamdesetih godina prvi ljudi ušli su u napuštene vojne zgrade. vlade su se mijenjale, gradske vlasti su ih tjerale, ali Christiania je još nezaobilazni dio Kopenhagena. Oko hiljadu ljudi živi u ovom zanimljivom dijelu grada koji nema noćne rasvjete, nema asfalta i to nikome ne smeta ni stanovnicima ni turistima, a okružen je zelenilom i rijekom.
Od početaka 1971. Christiania je okupljala ljude koji su željeli eksperimentirati u stvaranju društva s aktivnom participirajućom demokratijom. Stanari plaćaju stanarinu koja je niska, a sav prihod ide u zajedničku blagajnu iz koje se plaćaju struja i voda te ostali porezi državi, ali ništa ne grade bez saglasnosti vlada.
Ekološka osviještenost
Stanovnici su sagradili i vrtiće, škole, prostore za mlade te igrališta. Recikliraju gotovo 90 posto otpada koji proizvode, a među biznisima najpoznatiji su Christiania bicikle, koji s prednje strane imaju veliku korpu u kojoj se mogu prevoziti djeca, ali i odrasli, komadi namještaja, namirnice itd. Cijena tog bicikla je oko 1.000 eura.
Danci su ekološki osviješteni, ali Christiania čak i ne dozvoljava automobile, nema saobraćaja, nema parkinga i jednostavno nema gužve, a organsko je jednostavno bolje za stanovnike Christianije.
Ono što je čini posebnom jest i činjenica da se marihuana uzgaja po dvorištima Christijanaca, ali, tu ipak nema teških droga od 1979. te je tako ova zona vjerojatno više oslobođena droga od ostatka Kopenhagena.
Christiania se 40 godina bori s vlastima, a smještena je u središtu glavnoga grada jedne od zemalja Evropske unije. Kada ulazite u Christianiju dočekat će vas dobrodošlica u "zeleni svijet", a po izlasku veliki natpis podsjećat će vas da se ponovo vraćate u Evropsku uniju budući da se ovaj slobodni grad ne smatra dijelom zajednice evropskih zemalja.
Barbarez: Pokušavao sam da sakrijem koliko me je sve boljelo, volim ovu državu
