Pier Giorgio Oliveti je iz svog rodnog grada Orvieta, srednjovjekovnog dragulja u centralnom dijelu Umbrije, okruženog dvorcima i vinogradima, ideju sporog življenja proširio na 28 zemalja, među kojima su Južna Koreja, Turska i Sjedinjene Američke Države.
"Cittaslow predstavlja poštovanje prema onome što jesmo i što imamo, bez destrukcije i kratkotrajnih vrijednosti, novca i resursa", objasnio je Oliveti, bivši novinar, za AFP. "To je protuteža negativnoj globalizaciji".
Pokret je osnovan 1999. godine, kada je filozofija spore hrane pretočena u filozofiju sporog života uopšte. Danas pokret okuplja 183 grada s istovjetnom misijom, a još desetak ih je predalo zahtjev za članstvo.
Simbol pokreta je narandžasti puž koji nosi grad izgrađen na vlastitoj kućici.
Gradovi koji žele da se priključe ovoj porodici moraju imati manje od 50.000 stanovnika, a gradska uprava mora poštivati stroge kriterije kao što su promovisanje organske i urbane poljoprivrede, te uvođenje časova o promovisanju zdrave hrane u školama.
Grad Orvieto bio je jedan od prvih članova pokreta, a pristupio mu je prije 15 godina. On je međunarodno sjedište pokreta i njegov grad izlog. Duž njegovih ulica prostiru se male porodične tratorije koje služe lokalno vino i delicije, što je jedan od uslova za pridruživanje pokretu Cittaslow, a farmeri promovišu svoju robu na pijacama, koje također predstavljaju i centre društvenih zajednica.
Grad je domaćin jazz festivala i pojedinaca poput vatrogasca Luciana Sabottinija, a ponosi se ponudom opuštajuće atmosfere, kako za domaće, tako i za turiste.
Nivo zagađenja u gradu je nizak, posjetioci svoja vozila ostavljaju u velikim podzemnim garažama, školarci svakodnevno šetaju do škola u grupama koje prate roditelji volonteri u okviru inicijative PiediBus.
Gradonačelnik Antonio Concina kaže da praćenje ovog modela nije ni teško, a ni čudno.
"Nije u pitanju zaustavljanje progresa, već princip dozvoljavanja gradu da poštuje pravila sporog življenja. Progres i spori život mogu ići ruku pod ruku", kaže on.
Ekološki prihvatljiv život ipak nije pomogao gradu da izbjegne ekonomsku krizu. Danas je u Orvietu nezaposleno 35,4 posto stanovnika, što je daleko više od nacionalnog prosjeka.
"Borimo se da zadržimo glave iznad površine vode. Orvieto je nekada bio pun radionica, bilo ih je u svakoj ulici, a danas mislim da smo jedino mi ostali", priča Gaia Ricetti, čovjek čija je porodica sedam generacija obrađivala drvo.
Ipak, osnivači pokreta sporog življenja se nadaju da će uskoro uspjeti uvjeriti i vlasti većih gradova, od Barcelone do Seula, da im se pridruže da bi ova kultura mogla zaživjeti i u gradskoj vrevi
