Neplodnost i spontani pobačaji: U BiH veliki broj oboljelih od poremećaja štitnjače

Problem u dijagnostici poremećaja lučenja hormona štitnjače jeste činjenica da su simptomi, kako hipotireoze, tako i hipertireoze, dosta nespecifični i nekarakteristični, tako da mogu, ne samo imitirati ostala oboljenja, nego postojati i paralelno sa drugim oboljenjima", pojašnjava dr. Milardović.

Najučestaliji simptomi hipotireoze (manjka hormona štitnjače) su cjelokupna usporenost organizma, osjećaj hladnoće, dobitak kilograma, opstipacija, osjećaj nadutosti, umor, depresija, promjene u menstrualnom ciklusu i sl. Hipotireoza u velikoj mjeri može utjecati i na mogućnost začeća, stvarajući sterilitet, kao i povećati učestalost spontanih pobačaja. S druge strane, simptomi hipertireoze (pojačanog rada štitnjače) su nervoza, promjene u ponašanju, drhtanje ruku, lupanje, ubrzan i neravnomjeran rad srca, prekomjerno znojenje, gubitak tjelesne težine itd.

"Upravo zbog nespecifičnosti simptoma, jedini pravi način otkrivanja eventualnog oboljenja praćenog smanjenim ili pojačanim radom štitnjače je laboratorijski nalaz koji će odrediti nivo hormona štitnjače u krvi", navodi dr. Renata Milardović.

Liječenje poremećaja u smislu manjka hormona štitnjače rješava se sintetičkim hormonima, tzv. supstitucijskom terapijom koja za cilj ima nadomještanje prirodnih hormona štitnjače.

"Tačna doza bi trebala u potpunosti anulirati simptome, oni bi trebali ili potpuno nestati ili se smanjiti. Međutim, postoji određena skupina pacijenata kod kojih se to ne dešava", navodi dr. Miladrović i dodaje kako pojedine osobe imaju smanjenu senzitivnost na sintetičke hormone štitnjače, tako da ljekari svojim pacijentima moraju podesiti dozu lijekova koja je iz tog razloga uvijek individualna.

Hronični stres je ubica imunološkog sistema

Akutni i hronični stres djeluju na žlijezde s unutrašnjim lučenjem, pa tako i na štitnjaču, posebno na hipotalamus, nadbubrežnu žlijezdu i štitnjaču.

"Stres remeti metabolizam šećera i hormona kortizola, dovodi do pada aktivnog hormona štitnjače u krvi, te osjetljivosti ćelija na hormone štitnjače. To se manifestira kao hipotireoza bez stvarnog oštećenja ćelija štitnjače. Svaki stres, posebno hronični, kojem smo izloženi u svakodnevnom životu, disregulira imunološki sistem koji se poremeti, što može dovesti do pojave autoimunih oboljenja kao što je Hashimotov sindrom koji pogađa štitnjaču", pojašnjava dr. Milardović.

Pod djelovanjem stresa u organizmu može doći do brojnih poremećaja. Kao prva preporuka nakon otkrivanja autoimunih bolesti preporučuje se promjena životnog stila.

"Stres je nemoguće ukloniti iz života, ali ga je potrebno barem minimizirati. Potrebno je paziti na redovan san, uvesti bilo koju vrstu tjelovježbe, izbjegavati stresne situacije tendenciozno, regulisati prehranu, izbjegavati bijeli šećer i brašno, te paziti da se unose suplementi - vitamini, minerali i jod koji je neophodan za rad štitnjače", navodi dr. Miladrović.

Ona ističe kako je broj oboljelih od bolesti štitnjače u Bosni i Hercegovini veliki.

"Mi se referiramo na broj novootkrivenih hipotireoza, budući da svakog ponedjeljka primamo pacijente na prvi pregled. Ne pokrivamo samo Kanton Sarajevo, nego nam dolaze i pacijenti iz drugih kantona, tako da možemo reći kako je stanje hipotireoze dosta često u našoj zemlji", navela je naša sagovornica.

Dodala je kako imaju i veći broj pacijentica koje im upućuju ginekolozi i obično su to žene s učestalim spontanim pobačajima ili one koje se liječe od steriliteta, budući da je dokazano da promjene hormona štitnjače mogu dovesti do problema sa začećem i održavanjem trudnoće.

Velika incidenca karcinoma štitne žlijezde u svijetu

Karcinomi štitne žlijezde najčešće rastu kao čvorići, patološke nakupine stanica u samoj štitnjači i dok ne dosegnu određenu veličinu, ne daju nikakve simptome. Najćešće se otkrivaju ultrazvučnim pregledom štitnjače, CT pregledom vrata ili ih pacijenti napipaju.

Dr. Renata Miladrović ističe kako karcinomi štitnjače nisu tako česti u općoj populaciji kao drugi karcinomi, međutim, njihova incidenca u svijetu raste brže u odnosu na incidencu drugih karcinoma.

"Smatra se da su to razlozi okoliša, budući da su rizikofaktori za pojavu karcinoma štitnjače vanjsko zračenje područja vrata, ili vezani za naslijeđe. Moja preporuka za sve pacijenate koji su u porodici imali karcinom štitnjače ili pak autoimuna oboljenja štitnjače koja su nasljedna, je da urade ultrazvučni pregled štitnjače i da dođu na Kliniku na dalje preglede", navodi dr. Miladrović i dodaje kako su na Klinici za nuklearnu medicinu na raspolaganju apsolutno sve dijagnostičke i terapijske metode kao i u svjetskim centrima za oboljenja štitnjače. Tu je i Odjel za radionuklidnu terapiju koji je otvoren 2013. godine i na ovom odjelu se aplicira radioaktivni jod koji se za liječenje poremećaja štitnjače, između ostalog i karcinoma, koristi još od šezdesetih godina prošlog stoljeća.

I iako su oboljeli od karcinoma štitnjače najčešće žene iznad 40 godina, on se zna javiti i kod mladih pacijenata, pa i u pedijatrijskoj populaciji.

"Kada je riječ o karcinomu štitnjače, dobra vijest je da se on u ranoj fazi uspješno tretira, te da je stepen smrtnosti nizak. Važno je redovno dolaziti na kontrolu. Mi te pacijente vrlo blisko pratimo, tako da u suštini nema bojazni za loše ishode", navodi dr. Milardović.