Razgovarao: Asim Bešlija
1. Donna, pokušavam se nekako dosjetiti kako bi te ljudi opisali ovdje. Najprije, plava kosa, dubok dekolte, pa onda dobar glas. Misliš li ti da to ide ovim redom?
- To samo u slučaju kada ljudi nisu dovoljno upućeni, a naravno ima i takvih. No, ipak oni koji me poznaju, prate moj rad i djelovanje na estradi, sve ostalo će prije plave kose i dekoltea staviti u prvi plan, jer kada je neko uspješan i prije svega kvalitetan autor muzike, teksta, pjevač, klavirista, pa i web dizajner, priča o dekolteu samo može još da poskupi čitav proizvod. Donna Ares jeste proizvod i nudi prije svega kvalitet. A, meni lično je sasvim svejedno kako će to neko doživjeti, kao pop-rock ili folk, sve dok se prodaje i traži, i naravno, dok ja i moja publika vjerujemo u sve to.
2. Iako vizuelno interesantna pojava, Donnina vrijednost ipak je najviše dobar glas, obrazovanost, predanost i nevjerovatna energija. Trenutno si u Njemačkoj, stalno si na putu. Umoriš li se ikad i kakva je zapravo tvoja dinamika rada?
Kod kuće provedem svega nekoliko dana do sljedećeg putovanja. I tako već deset godina. Dešava se da po nekoliko sedmica ne dolazim kući, jer između koncerata imam dogovorena gostovanja po raznim televizijama i radio stanicama u raznim gradovima. Ali meni sve to odgovara. Ja ne znam kako bih živjela bez putovanja, stresa, frke, panike i , naravno, kompjutera koji me uz sve to još i odmara. Za mene je dobar odmor - maksimum 10 dana odvojena od svega toga , i onda mi već moj posao nedostaje. Volim i video igrice, grafički dizajn, jer sve mi to pomaže da malo odmorim mozak od previše informacija.
3. Osim pjevanja koje ti, pretpostavljam, oduzima najviše vremena, ti i sviraš, baviše se dizajnom, slikaš, i šta sve ne. Reci nam par riječi o tvojim drugim aktivnostima.
Pjevanje mi oduzima najmanje vremena. Ja pjevam samo na pozornici, ne pjevam kod kuće, ne pjevam dok se kupam, dok sam u autu, ponekad sjednem za klavir i odradim nešto za svoju dušu, ali u principu na savjet mog doktora jednostavno „štedim“ glas. Najviše od svega mrzim tračeve i šuplje priče, pogotovo estradne, pa zato više volim da sam kod kuće, gdje mi nikad nije dosadno. Ja stalno nešto učim, radim i napredujem. Slikam za svoju dušu, još uvijek osmišljavam svoju modnu liniju, radim sve gdje mogu biti kreativna. To sam naslijedila i od oca koji je bio vrhunski tvorac namještaja, a i od mame koja i danas predaje klavir u muzičkoj školi.
4. Oni koji za sebe tvrde da su 'urbane' orijentacije, za tebe će vrlo lako ustvrditi da si obična turbofolk pjevačica, populista i da podilaziš ukusima mase. Koliko se pronalaziš u ovakvim definicijama i kako definiraš svoju muziku?
- Smatram da ni ja nisam tu da prodajem umjetnost. Proizvodim muziku zvanu “zabava za široke mase” i imam mnogo uspjeha u tome, ali moram priznati da je to vrlo teško ostvariti. Najteže je napraviti nešto jednostavno, komercijalno, te ujedno i sveprihvatljivo. To je umijeće danas!
Puno lakše bi mi bilo napraviti nešto dubljeg značenja, jer imam za to i čvrste temelje i obrazovanje, nisam džaba svirala klasiku i rock pola svog života, ali u tom slučaju Donna Ares gubi svrhu postojanja i publika bi se znatno suzila, a to nije imidž koji gradim već 10 godina.
Puno je onih koji ništa ne rade nego samo kritiziraju i smatraju sebe „urbanim“ facama, ponašaju se kao da im je to posao. Kad bih prodavala umjetnost, onda bih radila koncerte isključivo uz pozivnice, a ne bih skupljala po 3000 ljudi i više, na jedno mjesto, i u tome je najveća razlika između komercijalnog i umjetnosti danas. Poznajem mnogo kvalitetnih instrumentalista koji danas ne žive od toga, nego izvor zarade traže u komercijalnoj muzici, pogotovo u narodnjacima.
Kad sam ubacila narodnu muziku u repertoar, svi su me osuđivali. Neke kolege prozvali su šundom ono što radim, u želji da me degradiraju, a samo su mi uslugu učinili. Na kraju sam uspjela u obje varijante i javno bez srama poslala u ono vrijeme poruku: “SVIRAJ NEŠTO NARODNO, PONAŠAJ SE PRIRODNO”.
5. Kako ti opisuješ samu sebe, ko si i kakva si? Znam da je ovo za svakoga poprilično teško pitanje.
- Kao što rekoh „To mi nije trebalo“ je moja lična karta. Ja definitivno nisam ona „što bi pala na koljena“ i obavezno „ja ću po svome, ma koliko koštalo“. Jarac sam u horoskopu s podznakom u Lavu, i tu je valjda moja tvrdoglavost, ali i ova druga crta koja je meni puno važnija a to je da me baš briga šta će reći neko do koga mi apsolutno nije stalo. I to nije zbog posla i karijere, to je tako još iz srednje škole. Ne pričam puno i volim više da moj rad govori o meni . Mrzim ljudsku podlost i trudim se da su oni koji su meni važni, zadovoljni sa mnom, a to je moja familija, moj bend i naravno moja publika. Možda zvuči previše sebično, ali ja stvarno tuđe ne diram, ne gledam, ne želim, čak i ne spominjem, ali isto tako svoje ne dam i dobro čuvam. Sa mnom je svaki vikend na putovanju 6 ljudi i ja sedma, i to je velika odgovornost i obaveza. Ponosim se svojim timom koji je sa mnom već nekoliko godina. To je veliki uspjeh.
6. Ti svakako ne pjevaš samo narodnu muziku, ne pjevaš samo pop, već i mnogo više od toga. Je li tako?
Tako je. Ja obožavam evergreen, blues i rock. Samo što sam to totalno zanemarila na nastupima. Jednostavno to niko ne traži. Kada ljudi budu tražili nešto takvo, odradit ćemo, zašto ne.
7. Koliko ti bitnu ulogu u karijeri igra tvoj izgled ili ako hoćeš, tvoj seksipil? Tvoj atraktivan izgled se ne može zaobići.
Ja ne furam duboki dekolte zato što se to od mene očekuje, nego zato što ja to tako hoću. Inače mi se dešava da me ponekad pisani mediji krivo predstavljaju ili krivo interpretiraju moje izjave, ali stvarno nisam osoba koja se nekom zbog nečega uvlači, nikad nisam bila takva i uvijek kažem šta mislim, ma koliko se to nekom sviđalo ili ne. A seksipil, zašto ne? I ja više volim vidjeti zgodnu djevojku, nego neku koja to nije. Ali opet kažem, u principu je najvažnije biti svoj.
8. Tvoj posljednji album, neke pjesme posebno, osvojile su region, Srbiju prije svega. Je li te iznenadilo to iznenadno interesovanje za tvoj rad i kako to podnosiš?
To nije posljednji album, nego pretposljednji, star već 4 godine. To je dokaz da dobra pjesma nađe put do publike . A, mene lično to nije iznenadilo, jer ekspanzija se morala desiti kad - tad. Ipak sam već previše dugo na sceni, imam evidentne rezultate i uspjeh se morao desiti. Nikada nisam pucala na slavu preko noći. Sve je to rezultat ogromnog dugogodišnjeg rada i odličan poticaj da idem dalje.
9. Ono što ljude svakako interesuje jeste kako žive naši pjevači, ima li kod njih glamura, života na visokoj nozi. U susjedstvu postoji ta estradna elita, bogataši, a čini mi se ni ti nisi daleko. Pola miliona KM za stan, skupocjeni mercedes S klase kakvog nema ni predsjednik države kod nas. To znači da ti jako dobro zarađuješ?
Kod nas ima jako puno bogatih ljudi koji će reći - „jeste imam sve to, ali molim vas nemojte to pisati u novinama“, da bi se uvlačili ljudima koji smatraju skromnost vrlinom. E, pa ja nisam ta, i uostalom, zašto bi bili ravnopravni ja koja radim non - stop i neko ko ništa ne radi. Glupost! Ipak sam ja Krajiškinja, kod nas je sve crno na bijelo, pa tako i ne volim tu lažnu skromnost i ne radim ovoliko da bih živjela loše. Tačno je, imam novog mercedesa S klase, zato što zivim praktično u autu i hoću da se osjećam sigurno i vozim udobno. Stan je ogroman i u strogom centru Bihaća, i to mi je bila želja kada sam počinjala karijeru i to baš taj stan. A, šta vozi predsjednik me uopšte ne zanima. Navikla sam na naše tipične prozivke - „ma, ko je on, šta on hoće“ , ali to me apsolutno ne dira. U Bosni se na sva usta zamjera Donni Ares što je kupila stan, auto ili mali sportski avion, a Halidu Bešliću se ne zamjera kada kupi hotel i benzinsku pumpu. Kod nas ljudi mogu oprostiti sve, ali uspjeh nikako. Tata me davno naučio da je to tako kod nas i uvijek će i biti.
10. U Sarajevu te nema u posljednje vrijeme. Zašto? Ne traže te ovdje ili nešto drugo?
Postoji period kada me ima previše, pa onda nikako. Jednostavno treba malo pustiti da se ljudi požele. Svakodnevno primam e-mailove tipa - „Sarajevo te voli“, ili s potpisom obožavatelja uz „poljubac iz Sarajeva“, tako da znam da je podrška velika, a malo ljudi zna da imam i puno rodbine u Sarajevu. Pozdravljam sve svoje fanove ovim putem jer znam da posjećuju i ovaj vaš sajt koji je i meni veoma zanimljiv, pa svratim s vremena na vrijeme da pročitam vijesti i slično.
11. Za kraj. Iako nastupaš svuda po svijetu, ipak si ostala da živiš u Bihaću. Mnogi sa tvojom slavom bi se preselili u veći grad. Ti ne?
Vjeruj mi to se nikad ne zna. Živjela sam u Puli, Zagrebu, Sarajevu, Duisburgu, Beogradu, Munchenu, ali kad se umoriš od putovanja, onda ti je sasvim svejedno gdje se nalaziš sve dok si okružen ljudima koje voliš. Prije skoro dvije godine mi je iznenada preminuo otac, moj najveći uzor i valjda je to presudilo da se vratim kući. Tako malo vremena provodim sa obitelji i to je nešto što me najviše vuče u Bihać.
Posjetite Donnin web site www.donna-ares.com.
Park Residence poprima završne obrise: Privedene kraju ključne građevinske faze
