Uprkos snažnim mišićima i velikim rasponom krila, naučnici smatraju da je ovoj ptici polijetanje bilo veliki napor. Pretpostavljaju da je morala trčati niz brdo i u pravcu kretanja vjetra kako bi dobila zalet. Princip je isti kao kada djeca puštaju zmajeve od papira.
"Velike ptice poput noja su vremenom odustale od letenja jer je to za njih preteško.", rekao je Sankar Chatterjee sa Texas Tech Univerziteta u Lubbock. "To se vjerovatno desilo i s Argentavis magnificens.", dodao je on.
Kako bi otkrili mogućnosti letenja ovakve ptice, naučnici su koristili sve dostupne podatke te kompjuterske simulacije.
Ptica ove veličine ne bi mogla letjeti u vis, ali je koristila tople struje vjetra kako bi se penjala naviše. Sličnu tehniku koriste i nama poznate ptice poput orlova i kondora, ali one to čine kako bi štedjele energiju, a ne zato što ne mogu uzlijetati.
Naučnici se u prošlosti nisu slagali oko toga da li je Argentavis magnificens bila predator poput sokolova i orlova ili svaštojed.
Chatterjee i njegov saradnik Kenneth Campbell sa "Natural History Museum" iz Los Angelesa smatraju da fosilni ostaci pokazuju kako je ptica bila aktivni predator.
"Glava i kljun ptice su adaptirani da hvataju plijen i da ga gutaju cijelog.", izjavio je Campbell.
Ali s tim se ne slaže Paul Palmqvist sa Universiteta Malaga u Španiji. "Ovako velika ptica zbog neposjedovanja dobrih letačkih vještina nije mogla pokrivati veliki teren za lov plijena. ", izjavio je Palmqvist.
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
