Sve više otpada u svemiru
17

Ruski nefunkcionalni satelit se zamalo sudario s NASA-inim satelitom

D. B.
Količina svemirskog otpada nastavlja rasti, a nova analiza podataka pokazuje da je rizik od sudara ruskog i američkog satelita bio veći nego se ranije vjerovalo.

Krajem februara je nefunkcionalni ruski satelit Cosmos 2221 "promašio" NASA-in satelit TIMED, ali je prošao veoma blizu njega. TIMED je operativni satelit sa zadatkom da proučava mezosferu i donju jonosferu.

Da je došlo do sudara, stvorilo bi se na hiljade sićušnih komada svemirskog otpada. Nakon toga bi ove krhotine nastavile letjeti oko Zemljine orbite brzinom od više desetina hiljada kilometara na sat, a potom bi se i one mogle sudariti i pogoditi duge komade svemirskog otpada ili satelite. To bi zapravo predstavljalo kaskadni efekt poznat kao Kesslerov sindrom.

Prve procjene su govorile da su dva satelita prošla jedan pored drugog na udaljenosti od 20 metara, no zvanični podaci su pokazali da je udaljenost između njih bila mnogo manja, preciznije, manja od 10 metara. To je šokiralo sve u NASA-i, otkrila je zamjenica NASA-inog administratora Pam Melroy.

Problem je i to što TIMED i nefunkcionalni odbrambeni satelit Cosmos 2221 nemaju mogućnost manevrisanja, što znači da NASA nije mogla promijeniti putanju svog satelita i tako povući preventivan potez. U proteklim godinama je više puta mijenjala putanju Međunarodne svemirske stanice kako bi izbjegla svemirski otpad nastao tokom testiranja ruskog oružja.

Problem svemirskog otpada je sve veći i za globalnu astronomsku zajednicu, kao i za industriju satelita. Taj problem se prenosi i na Zemlju, jer je u martu komad svemirskog otpada pogodio kuću na Floridi.

"Da su se dva satelita sudarila, vidjeli bismo nastanak značajne količine krhotina. Te sitne krhotine putuju velikim brzinama te mogu napraviti rupu u drugoj letjelici, a potencijalno i ugroziti ljudske živote", izjavila je Melroy.

U orbiti postoji više od 27.000 komada svemirskog otpada, a taj broj će nastaviti rasti uz nova lansiranja satelita koja nadmašuju napore razvoja tehnologije za uklanjanje otpada.