Košarka
467

Yu All-Star 1991. u Skenderiji: Košarkaška utakmica koja se nikada neće zaboraviti

Piše: Edin Isanović
Foto: N. G./Klix.ba
U sarajevskoj Skenderiji 7. maja 1991. godine odigran je Yu All–Star meč. Najbolji košarkaši nekadašnje države stigli su u grad podno Trebevića kako bi priredili spektakl. Bila je to prva i jedina All-Star utakamica jugoslovenskog prvenstva.

Po mnogo čemu ova je revijalna utakmica ostala posebna. Kažu da se život ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka koji su nam oduzeli dah. Grad je tog majskog jutra bio u transu. Satima uoči utakmice prepune tribine Skenderije ljuljale su se od poskakivanja navjijača, a huk se prostirao na zgrade oko dvorane. Ambijent je bio sjajan. Ljubitelji čarobne igre pod obručima stigli su da uživo vide Kukoča, Đorđevića, Cvjetićanina, Komazeca, Paspalja...

Tadašnje Večernje novine organizirale su ovaj spektakl. Za Bijele su igrali Đorđević, Bukva, Komazec, Tabak, Bacalja, Pecarski, Danilović, Jovanović, Kukoč, Nakić, Sretenović i Čutura.

Crveni dres nosili su: Mitrović, Avdić, Radulović, Zdovc, Cvjetićanin, Savić, Paspalj, Knego, Marić, Obradović, Primorac i Perasović.

Košarkaške zvijezde dočekane aplauzom

Iako je rezultat bio u drugom planu Bijeli su na kraju slavili rezultatom 125:114. Predovodio ih je sjajni Toni Kukoč. Kada su košarkaši izašli na parket Skenderije dočekani su gromoglasnim aplauzom. U zraku se osjećala velika euforija. Oko 7 hiljada gledatelja nagrađivalo je svaki potez.

Iako politička situacija u to vrijeme nije bila baš najbolja činilo se da je košarka te noći odnijela pobjedu nad svim opasnostima koje su se nadvile. Sarajevo, kao simbol košarkaškog All-Star bratsva i jedinstva, u velikom stilu je položilo još jedan težak ispit.

Namik Filipović, koji je u to vrijeme bio pomoćnik direktora Večernjih novina, organizovao je ovu revijalnu utakmicu. Za Klix.ba kaže kako je održavanje ovog meča bila samo jedna u sklopu monogobrojnih akcija koje su u to vrijeme organizovale ove novine.

"Na području bivše Jugoslavije mi smo već tada bili prepoznatljivi. Imali smo dnevni tiraž od 150 hiljada primjeraka. Na turnir malog fudbal dovodili smo Ajax i HSV. U sklopu priprema za odlazak na Evropsko prvenstvo u košarci koje se kasnije održalo u Italiji, došlo se na ideju da se ovakva utakmica organizuje u Skenderiji.

Selektor reprezentacije bio je Duda Ivković. Preko telefona smo sa Košarkaškim savezom sve dogovorili. To je bila prva i jedina takva utakmica. Dvorana je bila premala da primi sve zainteresovane za ovaj meč. Mislim da do tada nije bilo više gledatelja u Skenderiji. To je sigurno bila najbolja košarkaška generacija. Na kraju krajeva, većina ih je završila u NBA ligi. U finalu Evropskog prvenstva kasnije su ti momci pobijedili Italiju u Rimu 22 koša razlike", naglašava za Klix.ba Filipović.

Činilo se kao da su svjesni da posljednji put igraju ovakvu utakmicu

Dodaje kako su ekipe bile ravnopravne po kvalitetu i da je publika istinski uživala. "Nije tu bilo podjele istok-zapad ili sjever-jug. Treneri su se trudili da naprave dvije podjednake ekipe. Bili su zanimljivi okršaji Paspalja protiv Đorđevića ili Kukoča protiv Knege. Upravo je taj spektakularni meč pokazao kako Sarajevo uživa u gala manifestacijama. Pošto sam dijete ovoga grada, bježao sam danima od prijatelja, jer su mi svi tražili kartu, a nije se moglo baš svima udovoljiti. Na kraju me tadašnja milicija zvala da se obustavi prodaja ulaznica zbog sigurnosnih razloga. Mislim da su svi košarkaši ovaj spektakl doživjeli kao susret prijateljstva. I u Rimu su to pokazali na prvenstvu", naglašava naš sagovornik.

Filipović dodaje kako je za najboljeg igrača proglašen Toni Kukoč koji je u to vrijeme nosio dres splitskog kluba Pop 84.

"Na kraju sam dodijelio Kukuču nagradu za najboljeg igrača utakmice, a oduševio je publiku i u zakucavanju gdje je također bio najbolji. Sjećam se da sam mu čestitao i poželio sreću. Bila je tolika galama da dečko nije mogao ništa čuti. Iako je bila revijalna utakmica, bilo je i naboja. Činilo mi se kao da su igrači bili svjesni da igraju posljednji put jednu ovakvu utakmicu", podvlači Filipović.

Potcrtava kako je u pogađanju trica najbolji bio Arijan Komazec koji je u finalnom dvoboju teškom mukom savladao Danka Cvjetićanina.

"Zaista, bilo je fantastično. Sve skupa trajalo je tri sata. Igrala se utakmica, organizovano je takmičenje u tricama, zakucavanju, proglašeni su najbolji. Pamtim jedan trenutak. Kada se sve završilo, ljudi su tražili još. Nisu željeli da idu kući. Mislim da je u to vrijeme sarajevska Bosna igrala lošije. Ljudi u gradu na Miljacki vole ovaj sport i osjećalo se kako su se poželjeli atraktivnih poteza, zakucavanja, trica... Ljubitelji čarobne igre pod obručima u Sarajevu u izvanrednoj atmosferi su dočekali košarkaške zvijezde. Ovo je bio jedan od najvećih košarkaških događaja u glavnom gradu BiH. Izabrali smo Skenderiju, jer je ona bila simbol košarke u gradu podno Trebevića", zaključio je Filipović.

A sarajevska košarka je danas na niskim granama. Zbog toga moramo spuštati glavu i slušati kako je nekada bilo dobro.