Prije 16 godina BiH je igrala sa Grčkom u Kalamati
Grčka i tada Ljiljani igrali su okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1998. godine u Francuskoj. Prilikom žrijeba skupina u Parizu, neposredno nakon što je NS BIH primljen pod okrilje FIFA-e, reprezentativci iz domaćih klubova, članovi stručnog štaba kao i Izvršnog odbora željeli za protivnika jednu od mediteranskih zemalja. Razlog je bio da se nakon četiri godine agresije na glavni grad vidi more i po mogućnosti se okupa. Žrijeb im je ispunio želju, u skupini su pored susjeda Hrvata bili još nešto dalji susjedi Slovenci, te Grci i Danci.
Sarajevski aerodrom bio zatvoren za civilni saobraćaj
Želja selektora Fuada Muzurovića kao i čelnika Saveza je da se u zagrebačkom Hotelu Sheraton dogovori da Ljiljani budu u prva dva susreta gosti, kako bi se na proljeće možda stekli uvjeti da budu domaćini. Od svega se uspjelo ostvariti gostovanje u Grčkoj, a kao domaćin Ljiljani su dočekali Hrvate u Bologni. S obzirom na to da je sarajevski aerodrom bio zatvoren za civilni saobraćaj, nogometna ekspedicija BiH u Evropu je krenula ispred porušenog Hotela Evropa, odnosno ulice Sime Milutinovića gdje su bili smještene prostorije Saveza.
Krenula su dva autobusa, u jednom su bili članovi A reprezentacije, uglavnom domaći igrači, stručni štab, cjelokupna nogometna vlada s Jusufom Pušinom, nekoliko gostiju, a reprezentativci su iz inozemnih ekipa stigli direktno u Kalamatu preko Atine. U autobusu je pored članova mlade reprezentacije bila brojna skupina novinara. NS BiH nije još uvijek bio član UEFA-e, ali su predstavnici ostalih saveza prihvatili da mladi BIH igraju u kvalifikacijama za Prvenstvo Evrope 1998.
Na put se krenulo, poslijepodne u srijedu, 28. avgusta, putovalo se preko Travnika, Kupresa, Livna, graničnog prijelaza Kamensko na kojem su iznenađeni hrvatski carinici očekivali na poklon loptu, ali kada smo im rekli da imamo samo dvije, onda su odustali. Prenoćilo se u Hotelu Medena u Trogiru, neki novinari, ali i drugi putnici za Grčku, nisu do doručka izlazili iz mora. Većini je ovo bio prvi izlazak iz opsjednutog Sarajeva, te su malo više potegnuli alkohola u usputnim odmaralištima. Bilo je očekivano, ali, što je najvažnije bilo je veoma veselo.
Pojavili se borbeni avioni
Potom se iz Splita poletjelo prema Grčkoj. Više od pola putnika nije nikada letjelo avionom, te da bi se razbio strah krenula je opklada u 100 njemačkih maraka, da li će avion sletjeti ili ne. Naravno, niko se nije pomislio kladiti, a Sead Jesenković, trener mladih, inače, nekada Lav na terenu, najviše se bojao i od straha progovorio: "Ma kladite se nijedan nije ostao u zraku". Naravno, uslijedio je smijeh, ali je brzo i nestao, kada su se iznenada pored aviona slovenske kompanije Airlines pojavila dva borbena aviona grčkih zračnih snaga.
"Zalegnimo pod sjedala, da nas ne pogode, stiglo je iz repa aviona od golmana Mirsada Dedića i naravno novi smjeh. Niko nije primijetio da je slijetanje ponovljeno, jer je trebalo aterirati na pistu vojnog aerodroma. Poslije smo dobili objašnjenje, da su vojni avioni osiguravali let, s obzirom na to da putnici dolaze iz donedavno ratne zone. Inače, avionski prijevoz je platila FIFA jer NS BiH u to vrijeme nije imao ni feninga. Naravno, uslijedio je novi smijeh. Rijetko je tko imao vizu u pasošu. Grčki carinici su tražili da svaki putnik ima dvije slike, nekako je viziranje išlo, ali kada su došli do jednog novinara, koji nije imao svoje slike, nego je priložio sliku Medžida Gvozdena Čička, nogometnog djelatnika i Nermina Hadžiahmetovića, selektora mladih, naglo je prestalo viziranje pasoša i carinska kontrola je skraćena.
Sastanak u moru
"Tamo gdje su nas doveli, nije se imalo gdje pobjeći", rekao je Bulend Biščević, mladi reprezentativac. Mladi su produžili u Pyrgos nedaleko od Olimpije, gdje su igrali protiv svojih vršnjaka Grka dok su se A reprezentativci okupili u hotelu izvan grada na obali Sredozemnog mora. I dok se igrači međusobno upoznavali, razrađivali taktičke varijante, direktor reprezentacije Džemaludin Mušović, otjerao je novinare iz hotela na prelijepu plažu dok članovi Izvršnog odbora održali sastanak u moru, daleko od očiju znatiželjnika. Za novinare Mušović je rekao da su "okupatori". Neko od novinara je upitao, što razgovaraju, dobio je brzo odgovor: "Kroje tablicu".
Potom su uslijedile gajbe dobrog i hladnog piva, častili su oni, koji se željeli da njihov klub bude prvak. Neposredno pred utakmicu iz Atine, stigla je košara s mandarinama, koju je poslao Duško Bajević, tada trener grčkog AEK–a. A, Grci ne bi bili Grci, da nisu svojim gostima priredili tri noći zabave, svaka noć je bila svadba, svirao se neprekidno sirtaki, lupali tanjuri, tako da igrači nisu mogli oka sklopiti. Kada su se požalili menadžeru hotela, sav veseo je odgovorio, da su svadbe davno planirane, a najbolje je da se pridruže. Mnogi su i htjeli, neki su uspjeli, dok se većina provodila na balkonu. Vino je teklo cijelu noć, a muzika je utihnula u samo jutro.
Delegacija NS BIH je prilikom odlaska u Pyrgos, posjetila drevnu Olimpiju, stadion na kojem su se održane prve igre. Upriličena je utrka na 10 metara između dva velika prijatelja Čička i Huse, a pobijedio ovaj drugi za obim trbuha. Meho Kodro, bio je u centru pažnje, igrao je tada u Barceloni, Mehmed Baždarević je bio kapiten, rado se družio s novinarima, a selektor Fuad Muzurović je ipak uspio skupiti kvalitetnu ekipu.
Dolazak Hasana Salihamidžića
Iako su u Kalamati poraženi, nakon dvije šanse za BIH, Grci su poveli krajem prvog dijela (41) a Kodro, Bolić i Baljić pokušali doći do poravnanja. Nisu uspjeli i primili su u samo finišu još dva gola. Poraz na startu kvalifikacija u prvom službenom nastupu nije teško pao, obzirom na prikazanu igru. Zamalo da se Baždarević nađe na tribinama, nije sa sobom imao BH pasoš, igrao je sa francuskim. Delegat je prihvatio uvjeravanja da Baždarević ima pasoš, te je kasnije bilo potrebno poslati kopiju kako bi se izbjegla kazna.
Dan ranije u Pyrgosu mladi BIH su poraženi minimalnim rezultatom, a u posljednji trenutak stigao je Hasan Salihamidžić, sa priprema Hamburga u Španiji i bio prvi kapiten mladih. Da se na zaboravi, u prvom službenom nastupu su igrali: Fahrudin Omerović, Nermin Šabić, Vlatko Glavaš, Suvad Katana, Senad Begić, Admir Smajić, Mehmed Bažadarević, Meho Kodro, Elvir Bolić i Elvir Baljić. Još su igali: Vedin Musić, Fuad Šašivarević i Mirza Varešanović. Izbornik je bio Fuad Muzurović, treneri Mustafa Hukić i Enver Marić, direktor Džemaludin Mušović, doktor Ismet Arslanagić i ekonom Fuad Kečo.
I na kraju, novinari su malo ljutito tražili od domaćina pisaće mašine, dobili su ih devet ali kada su počeli kucati, nastala je pometnja. Domaćin im je stavio na raspolaganje mašine sa grčkim alfabetom. Onda je nastala strka po gradu, da se pronađe telefon i pošalje izvještaj. Fotografije su u crnobijeloj tehnici, snimljene aparatom ruske verzije, koji se, nakon što se ubacio film, morao zalijepiti flasterom, kako ne bi bio osvijetljen.
