Jovan Šarac, zamjenik direktora Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, za Anadoliju je istakao da je ranije bilo određenih inicijativa u tom smjeru, ali da se na kraju nije desilo ništa konkretno i da ćevapi, praktično, nisu dobili zaštitu.
"Ranije je bilo nekih inicijativa da se zaštite ćevapi kao brend, ali još uvijek nije formalno podnesen zahtjev za njegovu zaštitu. Do sada su u BiH zaštićena samo tri brenda, uključujući cazinski med od kestena, kojeg karakteriše veliki udio peludnih zrnaca kestenovog cvijeta, te gračaničko keranje, što je posebna vrsta ručnog rada karakteristična za područje Gračanice...", rekao je on.
Ćevapi postoje na ovim prostorima stotinama godina
Šarac napominje i da ćevapi na sličan način mogu biti zaštićeni kao poseban proizvod u kategoriji hrane i prehrambenih proizvoda jer su, kako kaže, "ćevapi svojstveni ovim prostorima".
"Imajući u vidu da se radi o tradicionalnim proizvodima u smislu pravne zaštite, ćevapi mogu biti zaštićeni kao geografske oznake, kao kolektivni žig ili kao žig garancije. Normalno je da se pokrenu inicijative o zaštiti ćevapa kao brenda, jer oni postoje stotinama godina na ovim prostorima. Kao što sam kazao ranije, iako je bilo nekih inicijativa, ćevapi kao tradicionalni proizvod još uvijek nemaju zaštitu", istakao je Šarac.
On je precizirao kako se ćevapi kao brend mogu zaštititi na osnovu geografske odrednice koja označava prostor na kojem se ćevapi proizvode i prodaju.
"U slučaju ćevapa, može mu se dati geografska odrednica, naprimjer sarajevski ćevap. Ćevapi se proizvode na Balkanu i oni svuda imaju neke svoje specifičnosti, i kao takav se može i zaštititi. Najbitnije je odrediti tu geografsku odrednicu da se ćevapi proizvode na određenom prostoru prema tradicionalnoj tehnologiji i tu više onda ne postoji opasnost da neko drugi dobije zaštitu", objasnio je on.
Zaštitom ćevapa povećava se konkurentnost u Evropi
Inače, dodjeljivanjem oznake geografskog porijekla doprinosi se većem značaju za postizanje višeg stepena konkurentnosti i prepoznatljivosti na regionalnom i evropskom tržištu. Sticanjem ovih prava omogućava se korisnicima zastićenih oznaka bolji položaj na tržistu i veća konkurentnost kroz mogućnost pristupa međunarodnoj registraciji imena porijekla, reklamiranja proizvoda kao autohtonih i postizanja veće konkurentnosti upravo zbog prepoznatljivosti proizvoda kao takvih.
U tom smislu, Šarac smatra kako je potrebno poduzeti nešto i pokrenuti inicijative kako bi se zaštitili ćevapi. Kako on napominje, zahtjev za zaštitu ćevapa mogu podnijeti određena udruženja.
“Po našem zakonu, zaštitu ćevapa mogu zatražiti neka udruženja, na nivou kolektiva, koji bi obuhvatao proizvođače, a organi lokalne samouprave, kantona i Federacije BiH bi trebali da im pruže pomoć u tome. Udruženja bi tako podnijela zahtjev Institutu za intelektualno vlasništvo BiH. Mi smo samo javna ustanova koja vodi postupak, i mi ne možemo pokrenuti zahtjev za zaštitu", kazao je Šarac, koji naglašava da je Institut kojem i sam pripada držao brojna predavanja o ovom pitanju, ali da još uvijek nije podnesen formalni zahtjev za zaštitu ćevapa.
Hoće li ćevapi postati kao McDonald's?
Šarac dalje ističe kako bi se zaštitom ćevapa kao brenda uveo određeni standard koji bi se morao poštovati, napominjući kako to trenutno nije slučaj i da ćevapi nisu zaštićeni kao što je, kako kaže, McDonald's.
"U konkretnom smislu, zaštita ćevapa bi značila da niko po toj određenoj tehnologiji, osim onih koji su članovi tog udruženja, ne bi mogao da proizvodi ćevape na taj način. Tu bi postojao jedan pravilnik po kojem bi se ćevapi proizvodili i koji bi odredio standard, i samo oni koji bi ispunjavali uslove mogli bi da proizvode i prodaju ćevape pod tim nazivom. To je kao u slučaju McDonald'sa", objasnio je zamjenik direktora Instituta za intelektualno vlasništvo BiH.
"Kako bi se to uradilo, potrebno je izvršiti jedan elaborat, a to rade tehnolozi i stručnjaci za svoju oblast. Onda bi se odredila institucija koja bi vršila kontrolu kvalitete. To je dug proces, ali mora se negdje početi", kazao je Šarac za AA.
Ćevapi su bosanski nacionalni specijalitet sa roštilja i najpoznatiji bosanski brend u inostranstvu. Postoje regionalne razlike u spravljanju i obliku ćevapa, a najpoznatiji su banjalučki, travnički i sarajevski ćevapi.
Travnički sir, janjski kajmak i glamočki krompir također nisu zaštićeni
Inače, osim ćevapa, postoje još mnogi poznati autohtoni domaći proizvodi u BiH kao što su travnički sir, janjski kajmak ili glamočki krompir, ali još uvijek niko nije pokrenuo inicijativu ili uvidio interes u tome da oni dobiju oznaku geografskog porijekla.
Stručnjaci ipak upozoravaju da se u BiH ne obraća dovoljno pažnja na činjenicu da bi sutra neki od autohtonih bh. proizvoda, zbog neposjedovanja zaštitne oznake, mogao doći u situaciju da ih neko drugi zaštiti.
Jedan takav slučaj se desio u regionu Balkana, odnosno spor između Slovenije i Hrvatske u vezi s tim čija je kranjska kobasica, a cijeli slučaj je završio pred Evropskom komisijom.
Češka i Srbija u sporu zbog šljivovice
Sličan spor postiji i između Češke i Srbije koji datira još iz 2007. godine kada je Češka u okvirima Evropske unije (EU) kao proizvod geografskog porijekla zaštitila svoju vrstu rakije od šljive u Moravskoj, pod nazivom slivovice.
U zemljama regije mnogo više pažnje se pridaje zaštiti proizvoda s oznakom zaštite geografskog porijekla.
Tako su u Srbiji zaštićeni sremski kulen, petrovska klobasa, užički goveđi pršut, leskovački domaći ajvar, futoški kupus, staroplaninski kačkavalj, fruškogorski lipov med, kladovski kavijar, leskovački roštilj, pirotski ćilim…
U Hrvatskoj geografskom oznakom i ime geografskog porijekla imaju baranjski kulen, virovitička paprika, dalmatinski, drniški i krčki pršut, lički krompir, meso zagorskog purana, poljički soparnik, ogulinski kiseli kupus, varaždinsko zelje te istarski pršut.
