"Nakon 18 godina više nemam snage ni volje da bilo šta govorim. Mi roditelji svake godine proživljavamo isto, bude se stare rane. Ta kompletna akcija je bila jedna velika greška, do toga nije smjelo doći na taj način. Glavni krivci za sve to su ljudi iz državnog i vojnog rukovodstva", kazao je Avdo Hebib, nekadašnji visoki policijski dužnosnik MUP-a RBiH, čiji je sin Admir imao 23 godine kada je ubijen u akciji, samo 20 dana nakon što se oženio.
Nakon učenja Fatihe i Jasina na Kovačima sat prije, organizatori obilježavanja godišnjice Cacine pogibije pozvali su prisutne da dođu u Veliki park i odaju počast ubijenim policajcima, ali se tek mali broj njih i pojavio.
"Podsjetio bih ove koji su došli sa Kovača da je Caco poginuo 27. oktobra i da te aktivnosti na današnji dan smatramo nedoličnim i huškačkim", kazao je na obilježavanju ubistva policajaca Ismet Dahić, predsjednik Udruženja Branioci Bosne i nekadašnji ministar unutrašnjih poslova KS. Hebib je kazao da on ne krivi borce koji su išli obilježiti godišnjicu Cacine smrti, već da su za sve krivi oni koji su akciju naredili i njom rukovodili.
"To su ipak borci, a on im je bio komandant", kazao je Hebib, te podsjetio da krivci nikada nisu odgovarali, o čemu je govorio i Dahić:
"Prije svega, ne vjerujem da je Caco sam mogao masakrirati devet mladića bez saučesnika, a niko od njegovih saučesnika nikada nije odgovarao. Osim njih, postoji odgovornost onih koji su nedovoljno pripremljene mladiće starosti od 22 do 26 godina poslali u akciju, u samo lavlje gnijezdo!", kazao je Dahić.
Akcija Trebević II izvedena je po naredbi predsjednika RBiH Alije Izetbegovića od 25. oktobra 1993. godine i označena je kao najveća vojno-policijska akcija kojoj je cilj bio "uspostava reda u svojim redovima i vraćanje odmetnutih vojnih grupa u sistem", a jedan od povoda je bio i to što su pored brojnih kriminalnih aktivnosti, Caco i najodaniji vojnici pod njegovom komandom na lokalitetu Kazana na Trebeviću vršili zločine nad Srbima-civilima iz Sarajeva.
Mladići poslani da ga uhapse ubijeni su na najbrutalniji način i tijela su im unakažena. Dan poslije, prema zvaničnoj verziji priče, Caco je ubijen prilikom pokušaja bijega. Meta akcije bio je i Ramiz Delalić Ćelo koji je komandovao Devetom brdskom brigadom.
Ćelo se nakon pregovora predao, a potom i odslužio kaznu od sedam i po mjeseci, dok se Mušan Topalović Caco zajedno sa najodanijim pripadnicima svoje jedinice zabarikadirao u svom štabu. Akcija se pretvorila u tragediju u kojoj su ubijeni Admir Hebib (1969.), Kemal Kojić (1960.), Dragan Miljanović (1967.), Slaven Markešić (1965.), Srđan Bosiljčić (1963.), Elvir Šovšić (1974.), Hamid Humić (1959.), Jasmin Čamidžija (1968.) i Izet Karšić (1959.).
