INTERVJU / Dragan Čović: Moguća je rekonstrukcija i Vijeća ministara BiH

Ne bih se složio da je baš to uzrokovalo krah koalicije. To je više poslužilo kao povod za njeno razbijanje. Pokazalo se da zahtjevi DF-a u tom segmentu nisu imali ni ustavno niti zakonsko pokriće, što ih čini bespredmetnim. Vlada mora preuzeti punu odgovornost, a to ne bi mogla da su se javna poduzeća stavila pod kontrolu pojedinih ministara i njihovih interesnih krugova. Nepotrebno smo izgubili vrijeme u tom dijelu jer će javnost kao i sama vlada moći pratiti učinak dužnosnika imenovanih na odgovorne pozicije u javnim poduzećima i na koncu ocijeniti njihov rad sa stajališta transparentnosti, odgovornosti, zakonitosti i učinkovitosti. Što se tiče preuzimanja udjela kapitala Vlade Federacije u Aluminiju, istina jeste da je u 2013. vlada ušla u vlasničku strukturu, gdje je i definiran njen udjel. Međutim, ako pogledate kako je prethodna vlada maćehinski upravljala tim javnim dobrom, onda se zapitate koja je bila svrha svega toga. Naime, u protekle četiri godine Aluminij je zabilježio pad prihoda i najlošije rezultate u svojoj povijesti. Sredstva su se bahato i netransparentno trošila. Takve stvari ne mogu biti slučajne i očito se radilo na tome da se Aluminij obezvrijedi kako bi kasnije bio dostupan određenim domaćim kupcima. Raduje me što je novi saziv Vlade Federacije BiH, usprkos poteškoćama, uspio spriječiti takav scenarij. Aluminij je danas u planu privatizacije jer je doveden u stanje neodrživosti, tako da aktuelna vlast spašava što se spasiti može, uz maksimalnu socijalnu osjetljivost i angažman na zaštiti prava radnika u tom procesu. Nova uprava će raditi na sanaciji poduzeća kao da neće biti prodaje, ali su uvjeti na tržištu takvi da ćemo biti sretni ako nađemo kupca koji će biti spreman dati pristojnu ponudu i ujedno ispoštovati socijalne i društvene aspekte ugovora. Međutim, u ovom trenutku upravljačka struktura još uvijek nije promijenjena, to će se dogoditi do kraja ovog mjeseca.

Protiv ministrice Marine Pendeš i zvanično je podignuta optužnica. Da li je Predsjedništvo BiH razmatralo slučaj i kakav je vaš stav, da li ministrica može nastaviti obavljati dužnost usprkos optužnici?

Ministrica Marina Pendeš je čestita i radišna osoba sa besprijekornom karijerom, velike profesionalne i ljudske reputacije. Temeljem tih osobina je i ostvarila zavidnu političku karijeru, te dala nemjerljiv doprinos reformama u cilju jačanja odbrambenog sistema BiH, djelujući dugi niz godina na poziciji zamjenice i ministrice obrane. Aktivnu optužnicu bez pravomoćne presude ne možemo pretpostaviti takvom životopisu, ako ništa drugo u tome nas sprečava osnovno jurisdikcijsko načelo o presumpciji nevinosti. Naravno da se tužiteljstvo ne rukovodi ovim stvarima kada odlučuje o tome koje će procese pokrenuti, koje prolongirati, a koje ignorirati. Treba naglasiti da je Tužiteljstvo BiH podizanjem ove optužnice i samo preuzelo veliku odgovornost da u sudskom postupku dokaže inkriminirajuće radnje koje ministrici Pendeš stavlja na teret. Vrijeme će pokazati koliko su optužbe utemeljene i održive u dokaznom postupku. Svima je u interesu da pravosudni sistem djeluje krajnje profesionalno, uvjerljivo i odgovorno kako bi postigao visoke standarde nepristranosti i neovisnosti, srazmjerno trudu, energiji i sredstvima uloženim u njegov razvoj. U ovom trenutku imamo institucije kakve imamo. One trebaju obavljati svoj posao u skladu sa zakonom, a svi skupa moramo dugoročno raditi na jačanju njihovog integriteta, profesionalnosti i neovisnosti.

U posljednje vrijeme reaktivirana je odluka o referendumu u RS-u o pitanju pravosuđa. Kako gledate na odluku Narodne skupštine RS-a da se referendum ipak održi?

Smatram da referendum ne treba koristiti kao sredstvo političkog razdora i daljnjeg razmimoilaženja, već ga treba iskoristiti kao potencijalni čin koji se može iskoristiti za uspostavljanje boljeg pravosuđa. Ukoliko nas takav referendum tjera da budemo uistinu uređeno društvo u kojem nećemo improvizirati i raditi selektivno, u kojem ja kao član Predsjedništva BiH neću govoriti da još uvijek nemamo pravnu državu, onda ga idemo na taj način iskoristiti. Odluka Narodne skupštine Republike Srpske je oživjela javnu debatu o pravosudnom sustavu i to je pozitivno, jer na taj način možemo dobiti bolje pravosudne institucije i sistem. Nakon što se stiša bura i umire strasti, uvjeren sam da se uz staložen i racionalan pristup iz te situacije može izvući nešto pozitivno i dobro za Bosnu i Hercegovinu, njene narode i građane.

Sljedeće godine su lokalni izbori. Mostar već pune tri godine nema vlast, nalazi se u nekoj vrsti pravnog vakuuma. Jesu li u posljednje vrijeme vođeni bilo kakvi pregovori o rješavanju statusa Mostara?

Kada je riječ o pitanju Grada Mostara za HDZ BiH je važno da zajedno s partnerima u Mostaru nađemo rješenja koja će biti trajna i koja nikada više od Mostara neće praviti grad slučaj. Statut Mostara treba odgovarati njegovim građanima i biti usklađen sa Ustavom BiH i odlukom Ustavnog suda. Stoga ostaje potreba izmjene statuta Grada kako bi se on uskladio sa Ustavom BiH i elementarnim demokratskim načelima, te konačno omogućilo održavanje lokalnih izbora u ovom gradu. Tražit ćemo trajno rješenje u tom pravcu, a proces treba ubrzati u okviru predstojećih izmjena izbornog zakona koje su, osim ovoga, nužne i neodgodive iz niza drugih razloga. Želimo da se u Mostaru u oktobru naredne godine održe izbori na način kako je to riješeno u drugim jedinicama lokalne samouprave. Rješenje za Mostar mora biti po standardima koji uvažavaju elementarna ljudska prava. Ako smo se iskreno opredijelili za EU gdje ti standardi upravo vrijede mi to opredjeljenje ne smijemo zanijekati. Ponovit ću i ovdje ono što sam nedavno kazao prilikom obilježavanja 11. godišnjice obnove Starog Mosta, a to je da Mostar predstavlja jedini multietnički grad u Bosni i Hercegovini i da ne postoji nijedan drugi grad koji se može pohvaliti tim. Moramo biti svjesni toga kao i činjenice da su građani Mostara u prošlosti puno propatili i na jedan poseban način zaslužuju mir, blagostanje i općenito bolju organizaciju života u svom Gradu.

U Srebrenici ste govorili i o onima koji nemaju snage doći i tražiti oprost. Kada bi se moglo desiti da u Srebrenici vidimo recimo Dodika i Ivanića, vas u Ahmićima ili Stupnom Dolu, a Izetbegovića ili Novalića u Grabovici, Trusini?

To je vrlo važno pitanje. Svjesni njegova značaja na Predsjedništvu smo razgovarali o zajedničkom obilasku stratišta sva tri naroda još početkom ove godine i svakako ćemo nastaviti djelovati u pravcu realizacije takvih aktivnosti, u perspektivi čak i u kontinuitetu. Ovaj saziv Predsjedništva može i treba pokrenuti proces pomirenja s mrtve tačke. To će zasigurno potrajati dugo, ali je važno stalno raditi na tome. Što više, već je bilo određenih individualnih aktivnosti na tom planu. Tu ću vas malo i korigirat u vašem pitanju budući da su i Ivanić i Dodik u proteklom razdoblju već posjetili Srebrenicu i poklonili se tamošnjim žrtvama. Srebrenica je kao poprište zločina genocida definitivno mjesto na kojem treba početi širi proces pomirenja zasnovan na identifikaciji i priznavanju svih žrtava u proteklom ratu. Tu je nemjerljiv doprinos udruženja žrtava i njihovih koordinacija koje mogu biti snažan pokretač procesa pomirenja. Posao institucija je da uklone sve administrativne barijere i da šalju pozitivne signale, što mi i činimo u ovom sazivu Predsjedništva. Sve manifestacije koje imaju za cilj pomirenje i normalizaciju društvenih odnosa su podržane od Predsjedništva i to je jasna poruka da želimo budućnost neopterećenu prošlosti. Prošlost prepuštamo pravosudnom sistemu koji mora biti reaktivniji i ažurniji u tom segmentu i raditi na otkrivanju i sankcioniraju počinitelja svih zločina, bez obzira na to o kome je riječ.

Kakvi su trenutni odnosi BiH sa susjedima, prije svega sa Hrvatskom i Srbijom?

Odnosi su zadovoljavajući i pored niza izazova koje smo imali u bližoj i daljnjoj prošlosti. Naročito zbog činjenice da odnosi sa ove dvije zemlje u pravilu proizvode snažne reperkusije u BiH pa nam je strateški interes izgradnja dobrih odnosa sa ove dvije države. Regionalna saradnja je obaveza i prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Normalizacija odnosa je preduvjet ostvarenja naših državnih interesa zbog čega regionalna saradnja predstavlja prioritet. Stoga se kao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine ovih dana namjeravam sastati sa predsjednicima Srbije, Hrvatske i Crne Gore, kako bismo u neposrednim bilateralnim razgovorima podvukli značaj dobrosusjedskih odnosa i porazgovarali o modalitetima njihovog unapređenja.