Selo Lukomir je jedinstveno po svojim kamenim kućama koje su prekrivene šindrom od trešnjinog drveta. Selu je nemoguće prići, osim na skijama ili pješice već sa dolaskom prvog snijega u decembru, sve negdje do aprila, a ponekad i duže.
Ljeti je selu moguće prići makadamskim putem, koji je preporučljiv samo terenskim vozilima. Pješke, moguće je u Lukomir doći preko dva planinarska puta, a oba kreću iz sela Umoljani na Bjelašnici.
Lukomir je poznat po svojoj tradicionalnoj odjeći, a žene i danas nose pletene odjevne predmete kakvi su se nosili i prije nekoliko vijekova.
Na osnovu stećaka, koji se nalaze u selu i koji potiču iz 14. i 15. vijeka, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije više stotina godina. Današnji stanovnici sela potomci su ovčara iz hercegovačkih sela Kamen i Žulj iz okolice Stoca, koji su zbog iznimno bogatih pašnjaka ovdje ljeti čuvali velika stada ovaca. Gradeći prvo sezonska naselja (stanove), koja su poslije prerasla u današnje selo, najvećim su se dijelom ovdje naseljavali ljudi iz plemena Čomora i Masleša, koji su i danas najbrojnije porodice u Gornjem Lukomiru.
Selo administrativno pripada općini Konjic. Od sjedišta općine udaljeno je 55 km, a isto toliko i od Sarajeva.
