Nana Razija dolazi na proteste svaki dan vozom koji kreće iz Zenice u 9:25 sati. Protjerana je iz svog doma u Doboju 1995. godinu i od tada nema svoj dom. Ponekad spava kod rodbine. Ima kćerku i sina koji je bolestan.
"Ja sam od prvog dana ovdje zato što sam za Sarajevo, za BiH za koju je poginulo pet članova moje porodice. Trebamo imati jednog predsjednika a ne kao sada i vidite šta se radi. Ovdje sam jer se borim za svoje dijete koje je 14 godina bolesno. Ne kradem, ne ubijam...Nemam ništa, živim od para koje prikupim dok prosim", podijelila je s nama svoju životnu priču nana Razija.
Skromno obučena u staru odjeću kazala je kako je gladna i žedna. Od onog što isprosi izdvoji tri marke za kartu do Sarajeva. Na protestima ne prosi već protestuje s drugim ljudima.
"Lijekovi za liječenje mog sina koštaju 400 KM. Nemam odakle da mu kupim. Jedva skupim za nešto hrane. Trebao bi sada na liječenje u Njemačku i trebala bih ja s njim kao njegova pratnja, ali odakle? Nema se. Trebaju mi i pelene za odrasle ali nemam ni za toga", kazala je nana plačući.
Poručila je kako će i dalje dolaziti na proteste da se bori za svoje dijete.
"Moraju ljudi uspjeti u ovoj borbi da se promijeni sve na bolje, zato sam ovdje i vjerujem", zaključila je Razija.
Pozvala je i sve dobre ljude da joj, ukoliko mogu, pomognu. Pošto nema kuće ni telefona kaže da je mogu naći na željezničkoj stanici u Zenici svako jutro u 09:25 sati, a šta god da joj donesete prihvatit će srdačno.
