Nesvakidašnja zbirka: U novinama iz 1953. intervju sa Marilyn Monroe, posjeta Tita Londonu...
Ipak, jedna očuvana historijska zbirka novina našla je posebno mjesto u njegovom srcu, a kako ističe, i u sali restorana kojeg vodi gdje je novine i izložio. Arhivsku zbirku novina koje su 1953. i ranijih godina izlazile u Turskoj, kaže, kupio je prije pet godina.
Zbirku kupio od prijatelja
Izdanja sakupljena u tri velike knjige sa arhivskim zbirkama turskih novina su dijelovi i brojevi izdanja turskih novina "Hurriyet", "Yeni Istanbul", "Ekspres", "Gece Postasi" i "Dunya" obiluju fotografijama, oglasima, karikaturama, sportskim, političkim člancima i vijestima o događajima koji su obilježili period u posljednjih 100 godina.Fahrudin ističe kako je arhivsku zbirku novina kupio od prijatelja prije skoro pet godina.
"To sam kupio od jednog prijatelja iz Sarajeva koji se također bavi antikom. Vidio sam ih i bile su mi interesantne da ih imam jer ovdje dolazi puno turista ovdje iz Turske", kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Mešković dodajući kako novine plijene pažnju svih posjetioca njegovog restorana.
Ističe kako mu je velika želja saznati ko je skupljao sve listove novina, sačuvao i donio u Bosnu i Hercegovinu. Turisti, dodaje Mešković, postavljanju ista pitanja.
"Odakle novine, otkud od te godine, ko ih je skupljao, ni ja to ne znam. Znače mi, te novine znače jer su stare novine, a sve što je staro to je interesantno", kazao je Mešković.
U novinama iz 1953. godine mogu se vidjeti reklame o prvim biciklima i motociklima koji su pristigli u Tursku kao i fotografije te prvi oglasi za kupovinu radio prijemnika. Specifičnost radija, kako stoji u oglas, jeste što za tadašnji najnoviji model nije bila potrebna "električna energija već je funkcionisao na baterije". Sa druge strane, upravo takvi radio prijemnici danas su prastari i mogu se pronaći uglavnom u antikvarnicama.
Oglasi za avionske karte Istanbul - New York
Reklame za tadašnje najnovije veš mašine isticale su kako su one dizajnirane "sa automatskim pranjem i sušenjem veša".
Neke od turskih banaka koje su u tom periodu počele sa radom kroz novine su nudile svoje usluge obećavajući svojim klijentima učešće u nagradnim igrama u kojima mogu osvojili stanove ili automobile. Avionske kompanije, sa druge strane, u novinama su nudile svoje usluge. Avionska karta Istanbul - New York je koštala 615 eura dok je povratna koštala 1.015 eura.
Turske novine "Hurriyet" u martu 1953. godine objavile su tekst o istraživanju i uspostavljanju televizijske mreže kako bi "građani iz Turske mogli pratiti utakmice koje se igraju u Čikagu". Zanimljivost tekstova leži u tome što je naglašeno kako su intervjui sa sagovornicima rađeni telefonskim putem.
Na stranicama novina je i istraživanje o konzumiranju cigareta u Turskoj gdje piše da "prosječan Turčin u toku jedne godine konzumira 1.350 cigareta."
Tekst sa naslovom "Predstavnici ministarstava vanjskih poslova Jugoslavije i Grške u posjeti Ankari" također se nalazi u arhivskoj zbirci knjige kao i intervju sa američkom glumicom, modelom i pjevačicom Merlin Monroe sa naglašem naslovom "Da li se ikada mislite udati?".
Novine "Hurriyet" su 5. marta 1953 godine objavile tekst o bolesti Staljina da bi 6. marta 1953. na naslovnici novina bio objavljen natpis "Staljin je umro". Zbog oskudnih tehnoloških sredstava u to vrijeme, fotografija Staljina je bila nacrtana. U tekstu o Staljinovoj smrti navodi se kako je njegova vijest objavljena u Moskvi putem radio-stanica "tek sedam sati nakon njegove smrti". Tri dana nakon ove vijesti, novine "Hurriyet" objavile su i prvu fotografiju sa Staljinove sahrane na kojoj se on nalazi u kovčegu.
Stimulacija braka
Jedan dio stranice novina koje su objavljene 21. marta pripao je Maršalu Jugoslavije Josipu Brozu koji je u to vrijeme, kako se navodi, privodio kraju svoju posjetu Londonu. Zanimljiv tekst u novinama govori i o razmatranju turskih ministara o uvođenju zakona o porezu svim neoženjenim i neudatim stanovnicima Turske kako bi se stimulisao brak kao institucija.
Zbirka ovih novina skupa sa tekstovima, fotografijama i ilustracijama, za Meškovića je posebna i jedinstvena jer prema Turskoj gaji posebne osjećaje "ljubavi i prijateljstva".
"S tom zemljom imam veze jer su moja djeca išla na turski koledž i ja sam puno putovao po turskim gradovima: Bursa, Izmir, Istanbul, više puta i uvijek mi je bilo lijepo u Turskoj. Tako smo dočekani kao da smo ovdje u Bosni. Zato kad je turisti dođu iz Turske i mi se prema njima isto odnosimo, baš bratski", rekao je Mešković.
Gosti iz Turske, posjetioci njegovog restorana, kako kaže, nerijetko su zainteresovani za kupovinu novina.
"Bilo je dosta ponuda, pitali su da li prodajem, ali ne želim ih prodati. Mislim da bi trebale biti ovdje kod mene".
Starine su dio Bosne
Kada je riječ o Turskoj, Fahrudin dodaje kako je u njegovoj kolekciji starina svoje mjesto našla i puška koja je iskopana u Vranduku te koja pripada periodu iz Osmanskog Carstva. Takve stvari, antikviteti, umjetnine i kolekcionarstvo su njegove velike ljubavi bez kojih bi, dodaje, bio "nepotpun".
"Imam dosta starina, to su starine iz ovih dijelova srednje Bosne i rukotvorine iz ovih dijelova zemlje. Zanima me jer je starina dio mene, dio Bosne i volim to. Takav sam u duši i osjetio sam svaki dio koji vidim da je star i kada pogledam to osjećam se puniji, radostan sam. Starine su dio Bosne", kazao je Mešković.
U njegovoj kolekciji starina mjesto imaju i kape, šalovi, prsluci, džemperi i rukavice pletene na Vlašiću, razne gramofonske ploče, kasete, knjige, enciklopedije, časopise, posuđe, kućni ukrasi, lusteri, satovi, ćilimi. Govoreći o njima, Fahrudin dodaje kako mnogi ljudi nisu svjesni bogatstva koje u sebi nose takve stvari.
"Ima nekih ljudi koji ne znaju šta vrijedi, Bosna je stara, vjekovna država. Recimo u Travniku i Vranduku ima puno starina. I po kućama dosta toga ima, a ljudi ne znaju šta to znači", rekao je Mešković.
