Neustrašive istražiteljke SIPA-e: Žene u policiji žive svoj posao
Kristina Jozić, Samira Drljević i Marija Peričević, inspektorke SIPA-e, su tri od sedamdeset žena uposlenih u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, kako se čini, jedinoj policijskoj agenciji koja je davno prepoznala značaj prisustva žena u svojim redovima. U okviru ove policijske agencije, za razliku od ostalih, djeluje 13 posto pripadnica nježnijeg spola.
U službi građana su 24 sata dnevno jer njihovo zanimanje to zahtijeva. Rade na najsloženijim predmetima iz oblasti terorizma, organiziranog kriminala, finansijskog kriminala i korupcije, te ratnih zločina.
Inspektorke SIPA-e za Klix.ba govore zbog čega su se odlučile na ovaj poziv, svome poslu, izazovima sa kojima se susreću, ali i odnosu muških kolega.
Kako kažu, imaju samo jedan cilj, boriti se za bolje sutra svih nas. I samo to ih tjera naprijed iz dana u dan, pa čak i onda kada se suočavaju sa najstrašnijim stvarima.
"Da biste mogli dobro raditi bilo koji posao i postizati svoj maksimum, morate ga voljeti. Ovo je humano i časno zanimanje. Policijski poziv nije samo posao ili profesija, već trajno životno opredjeljenje. Mi ovaj posao zapravo živimo", složne su inspektorke.
Samira i Marija nisu se školovale niti su u životu namjeravale da se bave policijskim poslom. No, životni put ih je sasvim slučajno doveo do uniforme. Tako im je ovaj posao ušao u krv, a osjećaj da doprinose boljitku društva i sklanjaju sa ulice onog najgoreg pruža im posebno zadovoljstvo.
Ekonomistica i inžinjerka rudarstva u policijskoj uniformi
Samira je diplomirala ekonomiju, a kako nam je kazala, da se prijavi na konkurs raspisan za upošljavanje policajaca nagovorio ju je prijatelj iz djetinjstva. Sada je već više od dvije decenije u policiji. Prve korake kao policajka je načinila 1994. godine, a potom i kao istražiteljka Krim odjela MUP-a HNK, gdje je provela deset godina radeći na krvnim deliktima. Bio je to težak posao. Jednog slučaja se posebno sjeća.
Radi se o incestu koji je nad dvije maloljetne sestre provodio njihov devetnaestogodišnji rođak. Djevojčice su imale sedam i šest godina. "Bilo je to strašno iskustvo. Istraga koju smo vodili, odnosno razgovor sa tim djevojčicama me je posebno pogodio. I sada to nosim u sebi i još više me pogađa jer sam sada majka", priča nam Samira te dodaje da je to bio prvi slučaj koji je teško podnijela.
Mladić je pritvoren i osuđen na zatvorsku kaznu od šest godina. Teške ljudske sudbine istinski potresaju istražitelje, ali bez njihovog učešća u istrazi teško da bi bili dovedeni do kraja.
Samira je nakon deset godina rada u mostarskoj policiji počela raditi kao istražiteljica SIPA-e u regionalnom uredu ove agencije koji se nalazi u Mostaru. Specijalnost joj je rad na slučajevima krijumčarenja i trgovine ljudima na kojima radi već 11 godina. S druge strane, ekonomijom se nikada nije bavila i, kako kaže, misli da je odlično izabrala.
Nema podjele na muške i ženske poslove
Tokom dvije decenije policijskog iskustva nikada nije imala problema sa muškim kolegama. Na samom početku karijere morala je raditi deset puta više da dokaže da ona to može, ali kada su kolege primijetile njen trud tada su je počeli i uvažavati i cijeniti. Od tada ima njihovu punu podršku.
"Nikada u poslu nisam koristila činjenicu da sam žena da mi se bilo šta olakša. Radila sam sve poslove kao i moje kolege, jer ovdje nema podjele poslova na muške i ženske", kazala je Samira.
Peričević kaže da nema posla u ovoj oblasti, a da ga nisu radili i žena i muškarac.
Peričević je u policiji počela raditi prije punih 16 godina i to u MUP-u Tuzlanskog Kantona. Iako je po profesiji inžinjerka rudarstva, u to poslijeratno vrijeme nije bilo velikih mogućnosti za zapošljavanje. Tako se prijavila na konkurs te je primljena u redove tuzlanske policije. Najprije je radila kao policajka, a potom i kao istražiteljka u krvnim deliktima. Deset godina kasnije zaspolila se kao istražiteljka u SIPA-i, gdje radi na slučajevima ratnih zločina i drugih zločina protiv čovječnosti.
Kaže kako obožava svoj posao i da ga ne bi mijenjala.
Mama je kul
"Ovaj posao vam je takav, ili vam uđe u krv ili ne. Meni jeste i zadovoljstvo mi je da ga obavljam", kaže Peričević.
Kako je istakla, radila je na najsloženijim poslovima i onim veoma osjetljivim, kao što su istrage u slučajevima ratnih zločina, ali i terorizma i drugih krivičnih djela. Učestvovala je u slučaju terorističkog napada na Američku ambasadu u Sarajevu, ali i napadu na policijsku stanicu u Zvorniku. Straha, kako kaže, uvijek ima. Međutim, kada se krene obavljati posao on se jednostavno zaboravi.
"Ne možete raditi ovaj posao ako se bojite bilo čega. Jednostavno krenete pa šta bude. Onog momenta kada smo se ovoga prihvatile, znale smo šta nas čeka", kaže Peričević.
"Nikada se ja nisam bojala, samo sam željela da oni budu uredu", priča nam Samira.
Nakon tog slučaja njena devetnaestogodišnja kćerka je uvijek oprezna i plaši se za sigurnost svoje majke. S druge strane, trinaestogodišnj Samirin sin kaže kako je mama kul, te je ponosan na sve što ona radi.
Kako ističe Peričević, zadovoljstvo je policajkama da budu dio kotača koji pokreću stvari u državi.
"Zadovoljstvo je kada date svoj doprinos i kada ste dio satnog mehanizma. To je nekakva nada da ne može sve biti kako ko hoće, već da se nekih normi moramo pridržavati i da će svako odgovarati za svoje postupke. To je neka motivacija. Divan je osjećaj kada nešto zaokružite i naročito kada imate osuđujuće presude koje i preventivno djeluju i ponosan si kada doprineseš svemu tome", pojašnjava Marija.
U svom poslu ove neustrašive dame susreću se sa veoma teškim slučajevima. Mnogo je onih koje želite što prije zaboraviti, no, ne možete, zauvijek vas obilježe.
Žene su dokazale da su neophodne
Kristina Jozić, lijepo lice SIPA-e, koja trenutno obavlja funkciju glasnogovornice ove institucije, također je istražiteljka. U ovom poslu je skoro deceniju, radni odnos započela je u okviru prve klase kadeta 2007. godine. Diplomirala je na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu, a potom završila specijalistički postdiplomski studij na Pravnom fakultetu u Sarajevu, čime je stekla zvanje specijalistice iz oblasti krivičnog prava. Kako kaže, oduvijek je željela raditi u policiji, a uzor joj je bio nejn otac koji je također radio u sigurnosnim strukturama.
"U to vrijeme nije bilo mnogo policijskih službenica u Agenciji, a nas 10 žena, od ukupno 26 kadeta, koliko je tada primljeno, s mnogo entuzijazma započele smo raditi u Agenciji", kaže Kristina.
Prvih šest mjeseci provela je u operativnom dežurstvu, nakon čega je na vlastiti zahtjev prešla u "operativu“, gdje je narednih šest godina radila kao istražiteljka u okviru Kriminalističko-istražnog odjela, odnosno u Odsjeku za borbu protiv trgovine ljudima i specijalnom timu za borbu protiv trgovine opojnim drogama. Posljednje dvije godine obavlja poslove v.d. glasnogovornice SIPA-e.
"Rad na poslovima glasnogovornice mi znatno olakšava činjenica da sam bila istražiteljka na terenu, da sam bila u vatri, i znak kako teče dinamika istražnih aktivnosti, tako da tačno znam kada mogu nastupiti, izaći u medije i ususret kolegama“, kaže Kristina.
Kako ističe, ima veoma dobar odnos sa muškim kolegama, međusobno se uvažavaju i rade timski. No, Kristina ističe da su žene u policijskim strukturama morale da se izbore za položaj koji danas imaju.
Zahvaljujući tome danas je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) vodeća policijska agencija u Bosni iHercegovini po zastupljenosti žena/policijskih službenica u svom sastavu. Od ukupno 519 policijskih službenika 70 ili 13,49 posto su žene, što je znatno više u odnosu na druge policijske organe u Bosni i Hercegovini, gdje se taj procenat kreće od 3,3 do 8,74 posto.
Jozić ističe da se kontinuirano mora raditi na povećanju broja žena u policiji, a posebno na povećanju broja žena na rukovodećim pozicijama. Aktivna je članica Udruženja Mreža žena policajaca čiji je cilj, između ostalog, zaštita prava policijskih službenica, osiguranje ravnopravnog statusa i povećanje broja žena u policijskim strukturama općenito, a posebno na rukovodećim pozicijama.
Žene u policiji su životno opredijeljene da čine dobro i upravo zbog toga daju sebe, a njihova najveća nagrada krije se u dobro obavljenom zadatku, uspješno realiziranoj akciji.
