"Strah je jedan od konstitutivnih elemenata savremene društvene političke javnosti danas u svijetu. BiH u tom smislu nije poseban izuzetak ni poseban slučaj", kazao je Filandra.
Istakao je da od SAD-a do BiH političke elite koriste strah kao sredstvo legitimiranja vlastitih pozicija, navodeći da se pri tome koriste metodama politizacije straha, odnosno proizvodnjom straha i njegovom instrumentalizacijom kao načinom homogenizacije vlastitog članstva, kao načinom zadržavanja statusa quo i kao načinom ubjeđivanja javnosti putem medija.
Kao ključnu činjenicu u svim društvima, pa i bh. društvu vidi u tome da je osnovni smisao politike straha da se ljudi ubijede da nema alternative i da je postojeće stanje najbolje moguće stanje, te da su postojeći akteri jedini mogući na političko-društvenoj sceni.
"Sama politika proističe zapravo iz nedostatka vizije jednoga u principu drugačijeg i boljeg društva. Time je usmjerena na legitimaciju postojećeg kao jedinog, najboljeg i tu se strah javlja kao bitan element instrumentalizacije i s druge strane legitimacija vlastitih pozicija", zaključio je Filandra.
Odgovor na strah, Kazaz smatra da bismo mogli tražiti u današnjoj Grčkoj ili Portugalu kao pobuna građana protiv politike kresanja javnih obaveza države, protiv rasta javnih dugova.
Problem u BiH tvrdi da je u isključenosti jer "BiH je ciljano isključena što politikom putovanja što načinom na koji međunarodna zajednica ne može da se suoči s vlastitom odgovornošću za sudbinu te nakaradne zemlje, kojoj je dat nakaradan ustav i koja se tretira kao odstupanje od norme."
Jedina mogućnost da se odupre logici proizvodnje straha po Kazazovom mišljenju je redefinicija znanja.
"Da biste proizveli novo znanje morate imati potpuni obrat u paradigmi. Međutim, bojim se da je takav posao dugoročan i u ovoj zemlji nemoguć", rekao je Kazaz.
