Novinari su, nakon desetak minuta slikanja i fotografisanja, grubo udaljeni iz sportske dvorane. Izgurao ih je Milan Ljepojević, a potom dva puta okrenuo ključ u bravi. Jedino što je u naredna tri sata, koliko je kongres trajao, došlo do novinarskih ušiju bili su povremeni aplauzi delegata i Radojičićevi tvitovi. Dodik je nakon kongresa rekao da je Radojičić izabran u Glavni odbor SNSD-a, da je i dalje potpredsjednik stranke i da su na njegovim plećima najteži stranački zadaci. To je ujedno bio i Dodikov odgovor na pitanje da li je Radojičić govorio o problemima kadrovske politike unutar SNSD-a.
Međutim, paralelni život Igora Radojičića, onaj na Twitteru, otkriva drugu stranu kongresne istine. Radojičić je, naime, "pustio" nekoliko tvitova tokom kongresa, u kojima se, između ostalog, zapitao: Da li SNSD može da formira realnu politiku promjena? Radojičić je naveo da postoji mnogo nezadovoljstva zbog kadrovske politike i da se SNSD mora otrgnuti od privatnih uticaja.
"Unutar stranke i u javnom sektoru potrebne su ozbiljne kadrovske promjene. Zahvaliti se neuspješnima, a vrednovati uspješne. Današnji dokumenti samo su skica, a novo rukovodstvo SNSD-a treba okupiti stručne ljude koji će kreirati nove politike. Za deset godina vršenja vlasti činjene su greške. Bit ćemo uspješni onoliko koliko budemo spremni čistiti svoje greške. U kancelarijama predsjednika, direktora i ministara ne smiju da zaborave na običnog člana i građanina", napisao je Radojičić.
A da vatre ima tamo gdje Radojičić stvara dim potvrđuje i tekst Rajka Vasića, koji je na svom blogu napisao da su na kongresu učinjeni veliki koraci u politici samostalnosti Srpske, ali nikakvi u unutrašnjoj reorganizaciji.
"Što se tiče unutrašnjih pitanja SNSD-a, Peti sabor nije napravio iskorak. Možda je čak načinio zakorak. Uvođenje predsjedništava na svim nivoima na čijem čelu je isti predsjednik kao i predsjednik općinskog odbora ili Stranke predstavlja dalje odvajanje od organizacije, od vojske na izbornom Galipolju. A uvođenje Komiteta dalja je ekstrakcija i sužavanje područja odlučivanja. SNSD nema više kome da se obrati osim ljudima. Svima smo se obratili i rekli šta im spada, u čelo. Nije se ni očekivala promjena jednolinijske desetogodišnje sužavajuće unutarorganizacijske prakse", smatra Vasić.
Nakon ovih riječi, pogotovo Radojičićevih, teško je vjerovati Dodikovim tvrdnjama da SNSD nikada nije bio jači i da je današnje saborovanje, na kojem, kako je istakao, nije bio nijedan glas "protiv" u ma kojoj tački dnevnog reda, pokazalo apsolutno jedinstvo najsnažnije političke partije u RS. Dodik je naglasio da mu je žao što novinari nisu mogli da prate kongres, tvrdeći da je to greška organizatora i da bi je on na vrijeme ispravio da je znao za nju. Jedno je sigurno: novinarima je još više žao.
A da ni ovo stranačko okupljanje nije moglo bez velikih riječi, pobrinulo se čvrsto predsjedničko obećanje: ukoliko RS do kraja 2017. godine ne dobije natrag svoja ovlaštenja koja im je silom oduzeo svojevremeno visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown, građani Srpske će se naredne, 2018. godine, godine koja je sasvim slučajno i izborna, izjasniti na referendumu da li žele samostalnost RS ili ne. To je bez sumnje još jedan Dodikov marketinški trik, ali i potez odlučnog stratega, koji je naslutio da bi slična retorika i slična obećanja mogli da mu donesu novu izbornu pobjedu.
Ma koliko Dodik uvjeravao mikrofone i diktafone da je sve u najboljem mogućem redu, sve govori da nije tako: Radojičićev tihi, tviteraški bunt, rezignacija Rajka Vasića i većina u NSRS koja to nakon mnogo godina nije bila prošle nedjelje, tokom glasanja o setu izvještaja. Ali, Sabor je potvrdio još jedno, za Dodika najvažnije: u SNSD-u ne postoji niko ko može da mu se suprotstavi. Možda je za Radojičiča bitno to što vlada Twitterom, ali, ako se baš posmatra sa te strane, Dodik je operativni sistem na kojem se taj Twitter "vrti".
