Odluka Predsjedništva SDP-a o prihvatanju sporazuma sa HDZ-om o provođenju presude Sejdić-Finci je za mene veliko razočarenje, jer predstavlja izdaju građanske ideje u BiH. Nema nikakve sumnje da su promjene ustava iz ovog sporazuma pogubnije nego da se FBiH podijeli na dva entiteta. Naime, s obzirom na to da se uvodi koncept 'vrijednosti glasa', ukoliko bi ovaj sporazum prošao u Parlamentu BiH, Hercegovačko-neretvanski kanton, Zapadnohercegovački, Posavski i Kanton 10 bi sa 440.000 stanovnika imali više utjecaja u Domu naroda FBiH nego Zeničko-dobojski, Sarajevski, Tuzlanski i Bosanko-podrinjski kanton zajedno, koji imaju oko 1.500.000 stanovnika.
U praktičnom smislu bi HDZ-ovi i SNSD mogli ucjenjivati čitavu Federaciju BiH sa 15-ak posto osvojenih glasova ukupnog broja birača u FBiH. S obzirom na to da je danas na jedvite jade moguće doći do magične brojke od šest delegata u klubu Hrvata Doma naroda, zahvaljujući delegatu iz BPK, koji bi ovim sporazumom sigurno prešao u Hercegovinu, FBiH bi nakon primjene ovakvog sporazuma zauvijek bila talac dvaju HDZ-ova. Također, sigurno je da bi se hrvatski delegat iz USK također rasporedio u dijelove BiH u kojima HDZ-ovi imaju većinu, time im osiguravajući 12 do 13 sigurnih delegata u Klubu hrvata.
Imajući ovo u vidu, sporazum SDP-HDZ ustvari nema nikakve realne veze sa provedbom presude Sejdić-Finci. Ovaj sporazum zloupotrebljava činjenicu da ta presuda kaže da se svi građani BiH moraju dovesti u isti pravni položaj sa pripadnicima konstitutivnih naroda, te uvodi potpunu dominaciju plemenske politike. U slučaju da ovaj sporazum prođe, postojala bi gradacija u pravima građana prema etničkoj, političkoj i geografskoj osnovi. Srbin iz Drvara i Hrvat iz Širokog Brijega bi bili građani prvog reda. Na dnu ljestvice bi bili Bosanci i Hercegovci širom BiH, kao i pripadnici konstitutivnih naroda u kantonima gdje nisu u većini. HDZ-ovi su zainteresovani za potpunu segregaciju po etničkom osnovu i njihov ideal je da društvo bude segregirano kao u Južnoafričkoj Republici prije ukidanja apartheida. SAD su prije ukidanja robovlasništva u ustavu definisale vrijednost robova kao 3/5 vrijednosti slobodne osobe. Sadašnje rješenje bi de facto dovelo do različitog vrednovanja glasova građana, kao u SAD prije 200 godina.
Ovaj sporazum nema nijednu dobru stranu i treba mu se oduprijeti svim raspoloživim sredstvima. Principijelnost Željka Komšića, Besime Borić, Hasana Bećirovića i Slobodana Popovića predstavlja nadu da će i drugi ljudi u SDP-u, makar oni u parlamentima, koji trebaju glasati za ovo, doći sebi i shvatiti pogubnost ovog prijedloga.
Također, odlučna i brza reakcija civilnog društva predstavlja veliki napredak za BiH. Svi građani BiH, uključujući i političke predstavnike, trebaju javno podržati planove civilnog društva da se ovom sporazumu odupru, ako treba i organizovanjem bojkota popisa. Popis se može smatrati legitimnim samo u onoj mjeri u kojoj je prihvaćen od čitavog društva. Bojkot popisa od građana koji shvataju štetnost ovog sporazuma će zasigurno obesmisliti njegove rezultate i samim tim onemogućiti njegovo provođenje.
