Sjećanje na ubijenu djecu u ulici Hamdije Kreševljakovića
Na današnji dan 1992. godine sarajevski mališani su krenuli u sklonište u Mjesnoj zajednici Skenderija na priredbu igrokaza, ali Aida (Fahrudin) Grozdinac (1981-1992) i Eldin (Nijaz) Gvožđar (1983.-1992) nisu nikada stigli na predstavu.
Agresori su s Trebevića ispalili granatu koja je usmrtila Aidu i Eldina.
"To je jedan u nizu dokaza da su zločinci s namjerom ubijali i djecu", kazao je predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica.
Aidina majka, Jasmina Grozdinac, kaže da je ništa ne može utješiti.
"Djece nema, 23 godine pravde nema. Što vrijeme odmiče sve mi je teže i teže. I kada bi pravde bilo, bol roditelja bi opet ostala", kazala je Grozdinac.
Zamjenik načelnika Općine Centar Mustafa Resić ističe kako današnje okupljanje pokazuje da intenzitet bola, tuga i sjećanje traju i da će trajati dok je ovog svijeta.
"Ovo je jedno od više stotina mjesta u Sarajevu koje bilježe, svjedoče o zločinu u kojem je s agresorskih položaja granatama, snajperima, ubijeno više od 1.600 djece u Sarajevu", naglasio je Resić.
Za njega, kaže, nema dvojbe, način ubijanja djece, u igri, pred školom, na plohama, u parkovima, govori o osmišljenoj, organiziranoj, programiranoj zločinačkoj aktivnosti, genocidu nad djecom Sarajeva.
