Thea Rekić je na svom Facebook profilu objavila svjedočenje o svemu što se proteklih dana dešavalo u Parizu, uz konstataciju da je priča kao iz bajke čiji kraj, nažalost, nije sretan.
Thea, koja je pokrenula akciju ispunjenja posljednje Hajrudinove želje, nije namjeravala odustati, pa je na molbu majke i uz pomoć drugih dobrih ljudi odvela Hajrudina u Pariz.
Pomoć bh. nogometnog reprezentativca
"Nakon kraćeg vremena, iz kluba su mi rekli da će mi javiti termin za susret. Organizacija je počela. Pet puta dnevno sam bila na telefonskoj liniji s Francuskom, ali još bez konkretnog termina. Organizacija nije bila nimalo jednostavna. Morali smo pratiti zdravstveno stanje malog Hajrudina kako bismo znali može li on uopće podnijeti put. Bila sam u kontaktu i sa Naidom Srnjom, koja je, kao i mnogi drugi, željela pomoći. Rekla mi je da ima jedan bosanski nogometaš koji bi htio da mi pomogne. Bio je spreman organizirati i privatni avion pa sam imala želju da ga upoznam i da se dogovorimo. Dogovorili smo da on organizira VIP karte u slučaju da klub ne pristane na naše zahtjeve, pa da mu barem ispunimo želju da pogleda utakmicu i da nakon toga potražimo Zlatana", napisala je Thea.
Nogometaš, nastavlja Bišćanka s adresom u Njemačkoj, se ponudio da finansira put i smještaj u Parizu.
"Došao je dan za radost i sreću! Dobila sam poziv iz Pariza da imam zeleno svjetlo da dovedem malog Hajrudina i da će doći do sastanka sa Zlatanom. Sve je izgledalo poput bajke. Pozvala sam odmah bh. reprezentativca i rekla mu datum. Odmah je organizirao VIP karte za utakmicu, te je rezervirao četiri avionske karte iz Sarajeva za Pariz, kao i hotelski smještaj u Parizu. Ja sam preuzela ostale troškove. Prije nego što sam krenula za Sarajevo dobila sam poziv iz Pariza u kojem su mi rekli da je klub organizirao jedno od najboljih mjesta u VIP loži i ličnog vozača za nas", kaže Thea.
Po dolasku u Pariz dočekao ih je vozač PSG-a, svi su bili uzbuđeni i sretni jer su vjerovali da će se Hajrudinov san konačno ostvariti. Odmah su otišli na stadion kako bi gledali utakmicu, ali Zlatan nije bio na terenu, jer je noć prije povrijedio koljeno. No, Rekić kaže da je dobila informaciju da je Ibrahimović zamolio svog prijatelja da dođe po malog na tribine i odvede ga u svlačionicu.
Susret odgađan više puta
"Nakon prvog poluvremena nam je prišao jedan čovjek i tražio mene da razgovaramo. Izašli smo vani, gdje su stajali menedžeri PSG-a. Rekli su mi da im je žao, ali da je Zlatan povrijedio koljeno i da nije došao. Šokirana njihovom izjavom, rekla sam da ne mogu vjerovati i da je mali toliki put prešao tako bolestan kako bi ga vidio. Oni su me smirivali i govorili da će sve biti uredu i da će oni sutra organizirati privatni sastanak sa Zlatanom. Nakon dolaska u hotel dobila sam SMS poruku u kojoj je stajalo da budemo spremni ujutro za odlazak u trening kamp PSG-a, gdje će se Hajrudin sresti sa Zlatanom".
No, uslijedilo je još jedno razočarenje. Nakon cjelodnevnog čekanja i odgađanja termina susreta u nekoliko navrata, Zlatan se nije došao upoznati s Hajrudinom.
"Vozač je pozvao PSG i rekao im da ovo stvarno nema smisla, da mali nije dobro i da ne možemo dozvoliti da dijete spava u autu. Nakon petominutnog telefonskog razgovara, vozač mi daje telefon. Muški glas mi se izvinjava zbog čekanja i govori da odemo do hotela da se Hajrudin odmori, da pričekamo dok oni ne dobiju poziv od Zlatana, te da će nam vozač sve vrijeme biti na raspolaganju", piše Rekić i nastavlja:
"Kap je prelila čašu nakon što smo dobile poruku da je Zlatan taj dan igrao tenis sa Đokovićem. U Zlatanovom prisustvu je bila i njegova supruga te njihovo dvoje djece. Bili smo kivni! Da li je moguće da smo ga čekali sve vrijeme, a on igra tenis. Hajrudinova majka je doživjela razočarenje i poniženje".
Hajrudinu nisu htjeli ništa reći, jer nisu htjeli srušiti njegovu viziju o Zlatanu kao "velikom nogometašu i čovjeku". Sve vrijeme su pokušavale naći opravdanje za Zlatanovo ponašanje.
Ogromno razočarenje
"Govorile smo da je možda to morao uraditi, da mu je klub naredio i mislile da će možda baš tu večer iznenaditi Hajrudina, ili možda ujutro. Maštanja nisu prestajala".
Nažalost, to se nije dogodilo, a Hajrudin nije saznao pravu istinu, jer su ga odlučili poštedjeti tako velikog razočarenja. Rečeno mu je da je Zlatan u bolnici, jer je povrijeđen, te da zbog toga nije mogao doći da se sretne s njim.
"Plakale smo i pitale se zašto? Da li je moguće da ga Zlatan ne želi vidjeti? U nedjelju ujutro zvoni telefon u hotelskoj sobi i stiže poruka s recepcije da nas vozač čeka! Spuštali smo se liftom i svaka od nas je molila Boga da Zlatan bude u autu, no pored auta je stajao vozač s tužnim pogledom. Krenuli smo ka aerodromu. Kad smo stigli, vozač se izvinjavao. Prije rastanka smo mu dali Hajrudinov crtež za Zlatana i pismo koje je napisala njegova majka. Vozač je odmah uzeo pisma i potvrdio nam da će ih uručiti", govori Rekić.
Na aerodromu su dječaku dale autić i rekle mu da ga je Zlatan poslao samo za njega te da ga je puno pozdravio. Ovo su, kaže, uradile jer nisu željele srušiti dječakov san o Zlatanu.
"Hajrudinu osmijeh nije silazio s lica, a meni tuga, prvo zbog Hajrudina, a onda što je mene Hajrudin zadužio za ovu želju i što ću i ja čitav život morati živjeti s tim. Osjećala sam prazninu i bol, a suze su same tekle. Ne želim i dalje vjerovati da je Zlatan znao da smo tu sa malim Hajrudinom i da nije došao. Molila bih sve čitatelje da ne osuđuju unaprijed Zlatana! Nama do danas nije poznato da li on zna za ovo ili ne! Ako Zlatan ne zna možda je dobro da sazna. Još uvijek nije kasno da sada, Zlatane, pokucaš na Hajrudinova vrata i kažeš 'Hallo Hajrudine, ja sam Zlatan i otkako sam čuo za tebe mislim na tebe svaki dan'. Da Zlatane, tad bi bio Zlatan, još uvijek, i za mene i za sve ostale", završava Rekić svoju potresnu ispovijest.
