Može se reći da su sve veće političke opcije u BiH ujedinjene u svojim pozivima da se ambasadori koji ne odgovaraju njima opozovu.
Sjetimo se primjera Martine Mlinarević Sopta, koju je na poziciju ambasadorice BiH za Češku Republiku i Slovačku imenovao član Predsjedništva naše zemlje Željko Komšić. Brojni članovi HDZ-a BiH su tražili njen opoziv zbog pojedinih kritičkih komentara koje je ona uputila ka politici ove stranke, ali i direktno lideru Draganu Čoviću.
Danas su aktuelna dva poziva koja stižu iz dva različita "tabora". Pojedini predstavnici vlasti u entitetu Republika Srpska traže opoziv stalnog ambasadora BiH pri Ujedinjenim nacijama Zlatka Lagumdžije. Razlog je, naravno, njegov rad na rezoluciji o genocidu u Srebrenici, a članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović je čak najavila i krivičnu prijavu protiv ovog bh. diplomate.
S druge strane, od nekih stranaka sa sjedištem u FBiH stigao je prijedlog za opoziv ambasadora BiH pri UN-u u Ženevi Bojana Vujića. On je na sjednici Vijeća za ljudska prava UN, održanoj 12. marta ove godine, neutemeljeno optužio državu koju predstavlja da je najopasniji izvor terorizma u Evropi.
Primjer je i imenovanje Milana Tegeltije za konzula u Rijeci, kada su članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić dobili kritike zbog glasanja "za" po ovom pitanju.
Dakle, jasno je da su sve veće stranke u BiH, iz svojih razloga, saglasne u pozivima da se pojedini ambasadori trebaju opozvati. Ipak, ovo bi pokrenulo cijelu lavinu koja bi mogla dovesti do ozbiljne blokade u imenovanjima članova DKP u budućnosti.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, za sva imenovanja u DKP mreži je nadležno Predsjedništvo, a sve odluke se donose koncenzusom. Drugim riječima, ako je samo jedan od tri člana suzdržan ili protiv, imenovanje ne može biti potvrđeno.
Međutim, nepisano pravilo je da se, bez obzira na sve okolnosti, uvijek potvrđuju imenovanja ambasadora i konzula. Ovo je jedna od rijetkih praksi u institucijama Bosne i Hercegovine koja se nije mijenjala od začetka ovog ustavnog ustrojstva naše zemlje.
Vrijedi istaći da, kao što je slučaj s imenovanjem, i opoziv ambasadora zahtjeva odluku donesenu s tri glasa "za". Samim tim, nerealno je očekivati da će Komšić i Bećirović glasati za opoziv Lagumdžije, kao što Cvijanović neće glasati za opoziv Vujića.
Kada bi se krenulo u ovu političku avanturu, otvorila bi se Pandorina kutija koja bi našu DKP mrežu dovela u nezavidnu situaciju. Političari u BiH su skloni revašizmu, pa bi sa samo jednim glasom protiv za imenovanje ambasadora kojeg predlaže jedan od članova Predsjedništva bio postavljen opasan presedan.
Drugim riječima, u slučaju da se neko od članova u budućnosti odluči ne dati saglasnost za imenovanje jednog ambasadora kojeg je predložio drugi član, vrlo vjerovatno bi se desilo da bi došlo do političke "osvete" i istog glasa "oštećenog" člana kada bi se drugo imenovanje našlo na dnevnom redu.
Iako je jasno da određeni ambasadori Bosne i Hercegovine rade brojne stvari koje štete ugledu naše zemlje, iako su plaćeni javnim novcem da je predstavljaju u najboljem svjetlu, alternativa je veliki broj ambasadora u tehničkom mandatu zbog neusaglašenih stavova članova Predsjedništva BiH.
Naravno, sve bi se moglo spriječiti promjenama pravila imenovanja, ali bi to zahtijevalo promjenu Ustava BiH, što graniči s nemogućim.
Vrijedi istaći da naša zemlja ima ambasade u 45 zemalja širom svijeta, uz 43 diplomatsko konzularna predstavništva na nerezidentnoj osnovi. Vrijedi istaći i šest stalnih misija naše zemlje pri međunarodnim organizacijama (Vijeće Evrope, NATO, EU, OSCE i dva pri UN-u).
