Kako se navodi u katologu autora, izložba prati fenomen pokrivanja žena do početka 21. veka u Bosni i Hercegovini, tako što je ukazano na "ključne momente u njegovom razvoju i menjanju", a odgovor na pitanje razloga pokrivanja dobijen je kroz intervjue od jednog broja Bošnjakinja (muslimanki) iz Sarajeva.
Jedna od autorki, Mirjana M. Menković, objašnjava da je običaj pokrivanja na Balkan došao sa osmanskim osvajanjima u periodu od 13. do 17. veka.
U tom periodu su sva evropska društva bila podeljena na gradsko i seosko stanovništvo, kao i na mušku i žensku sferu društvenog života. Ova podela poštovana je i u arhitekturi prostora za stanovanje, sa jasno razgraničenim prostorom za muškarce i žene.
"U okviru poštovanja podijeljenosti način odijevanja se razvijao u okviru četiri grupe: ženske, muške, gradske i seoske", navodi Menković.
Pokrivanje glave i kose žena starija je i, kako navodi Menković, rasprostranjenija pojava od islama, kao i običaji dodatnog pokrivanja odjećom za izlazak. U kršćanskom svijetu ono je vezano za duhovnost i ograničeno na ženske monaške redove, a u svjetovnim krugovima je svedeno na obavezno nošenje oglavlja, kapa, marama, velova i šešira sve do kraja 19. i početkom 20. vijeka, dok se u islamskoj civilizaciji održalo.
Napominjući da odijevanje u gradskim sredinama BiH, nije bilo odvojeno od opštih društvenih tokova, druga autorka iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Svetlana Bajić, navela je:
"Tokom dugogodišnjeg historijskog trajanja odijevanje je bilo podložno brojnim i raznim utjecajima, a između ostalih bilo je karakteristično po oponašanju odijevanja viših slojeva društva."
"Osmanskim osvajanjem prostora Balkana došlo je do svekolike islamizacije velikog dijela BiH, a u tom periodu, žena – muslimanka je tretirana u porodici i društvu kao stup porodice kroz svoje dužnosti i obaveze da bude podrška mužu, da odgaja i podiže djecu", navodi Bajić.
Kreirajući život u svojoj kući, u društvenom životu, izvan kuće žena je bila malo prisutna. Živeći u tradicionalnom društvu, kako navodi Bajić, gradske žene su u potpunosti prihvatile, za izlazak na ulicu, običaj skrivanja, odnosno pokrivanja lica i oblačenja odjeće koja se dovodila u vezu sa islamskim propisima.
Za razliku od njih, muslimanske žene na selu, kao i kršćanke, učestvovale su u privrednoj proizvodnji zajedno sa muškarcima. Zato se i njihov stil oblačenja donekle razlikovao.
"Slobodno su se kretale po selu i rijetko su skrivale lice od stranih osoba. Ako su to i radile, činile su to pokrivajući glavu i ramena velikom maramom (boščom)", navela je Bajić.
Na izložbi koja je postavljena u Etnografskom muzeju mogu se videti odevni predmeti kao što su kabanice, feredže iz Srbije i BiH, pokrivalo za glavu, avala (odjeća za ulicu), peča, zar, vala, marame, dušeme itd.
Izložba traje do kraja februara, a u tom mjesecu će biti organizovana predavanja za širu publiku, kojima autorke žele da na slojevit i višeznačenjski način podstaknu viđenje i tumačenje fenomena kojim se ova izložba bavi.
Nevjerovatna slučajnost: Google Maps uhvatio ubicu u trenutku kada je tijelo skrivao u prtljažnik
