Različitost treba prihvatiti kao pozitivnu činjenicu, ona je obogaćivanje, ali dijalog ne smije popustiti relativizmu i sinkretizmu. Potom je potvrdio da Crkva želi ući u dijalog sa svijetom, te je podsjetio da "premda brojni Evropljani nažalost, čini se, zanemaruju kršćanske korijene Evrope, oni su živi, a morali bi zacrtati put i hraniti nadu miliona građana koji imaju zajedničke vrednote".
Evropa je već odavno postala svjesna svoga bitnog kulturnog jedinstva, uprkos plejadi nacionalnih kultura koje su sačinile njezino lice. Valja istaknuti da je savremena Evropa koja se pomalja u trećem stoljeću, plod civilizacije stare dvije hiljade godina, kazao je Papa.
Tako nam se danas Europa pokazuje kao dragocjeno platno, čija je osnova satkana od načela i vrednota proisteklih iz Evanđelja, dok su nacionalne kulture znale izvesti ogromnu raznolikost izgleda koji očituju vjerske, intelektualne, tehničke, znanstvene i umjetničke vrednote evropskoga čovjeka. U tom smislu možemo ustvrditi da je Evropa imala i sve do danas ima kulturni utjecaj na sveukupnost ljudskoga roda, a ne može ne osjećati se posebno odgovornom za svoju budućnost i čitavog čovječanstva, istaknuo je Benedikt XVI.
Kršćani su dakle uvijek spremni promicati međukulturni i međureligijski dijalog, u svrhu poticanja saradnje u temama od obostrane koristi, poput dostojanstva ljudske osobe, traženja općeg dobra, izgradnje mira i razvoja. S tom je nakanom Sveta Stolica željela posebno istaknuti svoje sudjelovanje u okviru 62. Opće skupštine Ujedinjenih naroda 4. i 5. oktobra 2007. godine u dijalogu na visokom nivou o razumijevanju između religija i kultura i o saradnji za mir. Kako bi bio istinski, takav dijalog mora izbjeći ustupke relativizmu i sinkretizmu, također mora biti nadahnjivan iskrenim poštovanjem drugog i velikodušnim duhom pomirbe i bratstva, zaključio je Papa.
Ohrabrujem sve one koji se posvećuju izgradnji gostoprimljive Evrope, solidarne i uvijek vjerne svojim korijenima, a posebno potičem kršćane da doprinesu ne samo ljubomornom čuvanju kulturne i duhovne baštine po kojoj se odlikuju, koja je sastavnica njihove povijesti, nego da se još više zauzimaju u traženju novih puteva kako bi se na prikladan način sučelilo s velikim izazovima po kojima se razlikuje post-moderna epoha.
Između ostalih, ističem odbranu ljudskog života u svakom trenutku, zaštitu svih prava osoba i porodica, izgradnju pravednog i solidarnog svijeta, poštivanje stvorenoga, međukulturni i međureligijski dijalog. U tom vidiku, želim uspjeh Studijskoga dana, a na sve sudionike zazivam obilje Božjega blagoslova, stoji u zaključku poruke.