Simbol borbe protiv segregacije: Kada je ona ušla u školu 500 djece je izašlo
U vrijeme kada je u američkom društvu tamnoputi čovjek još uvijek bio jako diskriminiran samo na osnovu boje kože, ogromnom broju roditelja je bilo potpuno neprihvatljivo da u školskim klupama s njihovm djecom sjede djeca iz crnačkih porodica.
Šestogodišnja Ruby Bridges je 14. novembra 1960. godina uradila nešto potpuno neprihvatljivo za tadašnju lokalnu zajednicu. Krenula je u osnovnu školu William Franz u New Orleansu, koju su pohađala isključivo bjelačka djeca.
Djevojčica je prvi dan u novoj školi počela u pratnji policije koja ju je dovela na nastavu, dok je ispred gomila roditelja bjelačke djece vikala i negodovala.
Nakon što su je policajci otpratili do učionice, razjarena gomila roditelja je nagrnula u školsku zgradu da izvedu svoju djecu. Tamnoputa Ruby je ušla u školu, a 500 djece ju je odmah napustilo.
"Sjećam se kada sam izašla na ulicu da sam vidjele barikade, policiju i ljude svuda naokolo. Pomislila sam da je to Mardi Gras (svojevrsni praznik, karneval u New Orleansu). Nisam imala pojma da su oni zapravo tu da bi me spriječili da pohađam nastavu u toj školi", kaže sada 59-godišnja Ruby.
Kaže da ju nije bilo strah tog dana uprkos povicima gomile ljudi koji su bili upućeni njoj.
"Kada sam ušla u školu svi ti ljudi su najurili unutra. Izvodili su svoju djecu i više od 500 njih je izašlo odmah napolje", dodaje Bridges.
Šest godina ranije Nacionalno udruženje obojenih ljudi (NAACP) je dobilo sudski spor protiv Odbora za obrazovanje u kojem su dokazali da je segregacija u obrazovanju nedozvoljena i neustavna. Godinama nakon toga mnoge škole su odbile integraciju, sve do dana kada je Ruby ušla u školu William Franz.
Ruby još uvijek živi u New Orleansu gdje je radila kao turistički agent, predsjednica je Fondacije Ruby Bridges koja je osnovana s ciljem da promovira toleranciju, poštivanje i uvažavanje razlika i različitih u društvu.
Uprkos tome što je njena porodica patila zbog tog događaja, Ruby ne osuđuje nikoga i pomirljivim tonom kaže da ljudi koji su protestovali ispred škole nisu na to gledali kao na jedno dijete koje je različito od njihove djece.
"Oni nisu vidjeli dijete. Oni su vidjeli promjene i ono za šta su mislili da im se oduzima", kaže ona.
Danas je i Međunarodni dan tolerancije, pa je ova priča prilika da razmislimo jesmo li toleranti prema djeci koja su "drugačija" od one koja čine većinu u našoj školi, u školi u koju ide naše dijete ili općenito koliko smo tolerantni prema onima koji su manjina u školama u BiH i uskraćujemo li im neka prava, a ne bi trebali.
