Atentat u Sarajevu 1914. godine: Vozač koji je mogao promijeniti tok historije
Vozač jednog od najčuvenijih automobila u svijetu i danas poznatom kao automobil iz Sarajeva, Leopold Lojka u svom životu nije bio sretan čovjek. Rođen je 17. septembra 1886. godine u Brnu u porodici vozača Vaclava Lojko Lojková i Marie, rođene Jasová. Nakon služenja obaveznog vojnog roka u Automobilskom korpusu austrougarske vojske i po preporuci grofa Franca Haraha, postao je profesionalni a potom i njegov lični vozač što je radio u periodu od 1910. do 1914. godine. Kao pripadnik Carskog i Kraljevskog Dobrovoljačkog automobilskog korpusa (Kaiserliche und Königliche Freiwilligen-Automobil-Korps), Grof Franc Harah (Franz Maria Alfred Graf von Harrach 1870-1937), dobio je 1914. godine naređenje da učestvuje u vojnim manevrima u Bosni i Hercegovini i da stavi na raspolaganje automobil i svog školovanog vozača Leopolda Lojku generalnom inspektoru Oružanih snaga monarhije i prijestolonasljedniku, nadvojvodi Francu Ferdinandu d'Este radi nadgledanja dvodnevnih vojnih manevara u okolini Sarajeva.
Dana 28. juna 1914. godine oko 10:45 sati nesretni vozač Lojka krenuo je automobilom ugledne austrijske fabrike automobila Gräf und Stift model 28/32 HP Doppel Phaeton, registarskih tablica AIII-118 u povorci od 6 automobila ispred gradske Vijećnice u Sarajevu, krećući se Appelovom obalom brzinom od 20 km/h.
U prvom automobilu vozili su se policajci obezbjeđenja sa komandirom sarajevske policije Karl Mayerhofer, u drugom automobilu vozili su se gradonačelnik Sarajeva efendija Fehim Čurčić i vladin povjerenik dr. Edmund Gerd. Automobil prestolonaslednika vozio je treći u koloni, a iza ovog automobila vozio je automobil kojim je upravljao vozač Karl Divjak i u kojem su se vozili vlasnik automobila Grof Alexander Boos-Waldeck, zatim Obersthofmeister Karl Freiherr von Rumerskirch, grofica Vilma Lanjus i potpukovnik Erik von Merizzi. Petim automobilom u kojem su se vozili vlasnik Adolf Egger, pukovnik dr. Karl Bardolff, Major Paul Höger i stožerni ljekar dr. Ferdinand Fischer, upravljao je vozač Max Thiel. Sekretar državne vlade dr. Heinrich Starch, kapetan Gustav Pilz Chamberlain i dr. Andrew Morsey vozili su se u šestom automobilu, a u automobilu iza ovog vozili su se vlasnik automobila poručnik Robert Grein sa bratom, major Erich von Hüttenbrenner, kapetan Moritz Freiherr von Ditfurth i kapetan Josef Graf Erbach-Fürstenau.
Austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand d'Este 1863-1914) i njegova trudna supruga Sofija Hoenberg (1869-1914), sjedili su na zadnjim sjedištima, a Grof Harrach na sjedištu sa lijeve strane do vozača Lojke. Kada je Lojka skrenuo u jednu ulicu suprotno protokolu, a Vojni guverner Bosne i Hercegovine general Oskar Poćorek (Oskar Potiorek 1853-1933), kao direktno odgovoran za sigurnost Franca Ferdinanda d'Este i izvorna meta atentata, stojeći na papuči automobila viknuo da idu krivim putem, Lojka je zaustavio automobil i počeo lagano voziti u nazad. U tom trenutku je atentator, koji se iznenada pojavio na udaljenosti od samo nekoliko metara s desne strane automobila, iz pištolja Browning M1910 7.65x17mm ispalio dva hica u smjeru automobila od kojih je prvi metak pogodio Franca Ferdinanda d'Este, a drugi, namijenjen generalu Poćoreku, pogodio je Sofiju.
Nakon atentata Lojka je mobilisan i poslan u Mostar, 1916. godine prebačen je u Klosterneuburg kod Beča, a sa činom narednika demobilisan je iz čehoslovačke vojske 1920. godine. U braku sa suprugom Anom (Anna Lojka Lhotsko, rođena u Zurndorfu u Austriji) izrodio je dvoje djece od kojih je sin Francis umro, a 1923. godine supruga Ana ga je napustila i preudala se. Nakon preselenja iz Znojmog u Brno bio je gostioničar u čemu nije bio uspješan jer je napravio puno dugova, a ponekad je pijan pravio ekscese i nerede jer je živio u uvjerenju da je on izazvao Prvi svjetski rat. Svojim gostima često je govorio da je trebao odbiti naredbu generala Oskara Poćoreka jer da tog kobnog trenutka nije zaustavio automobil, spriječio bi atentatora i time izbijanje svjetskog rata i milione mrtvih. Kao napušten, zaboravljen i bolestan umro je 1926. godine u svom stanu iznad gostionice.
Mada je živio 11 godina duže od svog vozača, grof Franz Harrach do svoje smrti 1937. godine nikada nije prestao sa žaljenjem što je bio na suprotnoj strani automobila i nije mogao spriječiti atentatora. Zapravo, bila je to njegova trauma, ali zahvaljujući njemu, svijet je upoznat sa posljednjim nadvojvodinim riječima: Sofie, Sofie, nemoj umrijeti! Ostani živa za našu djecu, na što nadvojvotkinja samo odgovorila: Dobro sam!
Na Latinskoj ćupriji 1917. godine podignut je spomenik Francu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji, ali je nakon nešto više od godinu dana sklonjen u baštu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine odakle je misteriozno nestao sredinom 70-ih godina.
