Iz današnje perspektive nezamislivo, ali VW je pokucao na vrata Toyoti kako bi realizovao ovaj posao, a neki su se unaprijed kladili na uspjeh saradnje japanskog i njemačkog diva u nastanku. Međutim, surova stvarnost je pokazala da čak i ovakva kombinacija može završiti u ponoru istorije kao tipična katastrofa.
Hilux iz Hanovera
Noseći teret krize iz 70-ih mudri Nijemci su nedostatak novca za vlastiti razvoj pick-upa pronašli u savremenoj i konkurentskoj Toyoti Hilux koja se stilom i koncepcijom savršeno uklapala u Volkswagenovu filozofiju jednostavnosti. Toyota je vidjela priliku da u Evropi preko Volkswagena bolje promoviše svoj komercijalni program kao i portfolio ovog mega popularnog modela, te su dva proizvođača brzo pronašla zajednički jezik. I tako je 1989. rođen VW Taro (U Japanu izraz za najstarijeg sina u porodici), a ovaj pick-up je djelovao kao da ima sve preduslove da jednim udarcem ubije dvije muhe. Zamislite samo značka Volkswagena i Toyotina tehnika. Taro je djelovao kao savršen radnik.
Prve verzije vrata tvornice u Hannoveru napustile su sa 2,4-litrenim dizelom od 83 KS i 165 Nm. Tovarni prostor iza kabine sa dva sjedišta imao je površinu od 3,4 m2 i bio je spreman primiti teret do 1150 kg. Ostale varijante Volkswagen je uvozio iz Japana, a to su uglavnom bili modeli s benzinskim motorima od 1,8 do 2,4 litra zapremine i pogonom na sve točkove. Tarov robusni interijer je bio čisti copy-paste Hiluxovog, pa je VW i tu uspio dodatno sačuvati prosipanje novca.
Međutim, specifičnost evropskog kontinenta, obilatog padavinama, pokazala se glavnim protivnikom ovog ambicioznog plana. Prodaja od samog početka nije dostigla očekivane brojke, jer su evropski kupci preferirali zatvorene prostore, koji su bili bolje zaštićeni od padavina, a vlasnici psihološki spokojniji od rizika krađe transportovane robe, pa čak i samog vozila.
Sunovrat Tara i rađanje Golfa 4
Taro je trebao novu ciljnu skupinu, a vodstvo koje je vodio Ferdinad Piech nadalo se da je pronaći s praktičnim detaljima i modernizacijom. VW-ov pick-up je trebao postati moderno prevozno sredstvo za kupce koji traže više od transportnog vozila. Pokušaj buđenja svijesti kod kupaca desio se 1994. svojevrsnom modernizacijom. Sve varijante su dobile 4x4 pogon, stilski modificiranu kabinu s dva sjedišta i manjim prostorom za odlaganje iza, ali 2.4D je izgubio tri kilovata snage zbog ograničenja na emisije CO2, dok je tovarni prostor smanjen na 2,9 m2.
Nažalost, ni to nije pomoglo njemačkom građevinaru da se probije do kupaca i kvalitetnije utre put u stvaranju vlastitog modela, pa je sunovrat ''Najstarijeg sina'' bio neizbježan. Automobili više nisu dolazili iz tvornice u Hannoveru, već iz one u Japanu. To je je bio novi kamen spoticanja za VW, a ekser u Tarov lijes zakucala je Toyota koja više nije računala na saradnju s Volkswagenom pri projektovanju svoje šeste generacije Hiluxa. Do istog je zaključka na kraju došao i njemački proizvođač, čija je nova strategija bila da sve slobodne kapacitete usmjeri na lansiranje Golfa četvrte generacije.
Te 1997. godine projekat Taro je ugašen, a VW je slavio rađanje novog kralja, koji će pametnim investiranjem VW izgurati na sami vrh svjetskih proizvođača, a Golf četvrte generacije kao najveći komercijalni uspjeh marke 90-ih. Naime, Golf je svoju platformu donirao čak na 12 drugih modela iz VAG grupacije (Audi A3, Škoda Octavia, Seat Leon, Seat Toledo, VW Buba su samo dio te donorske mreže) što se poslije pokazalo VW-ovim potezom stoljeća i današnjim temeljem razvoja i proizvodnje automobila kod većine konkurenta.
Novi brak
Ipak, VW nije odustao od projekta modernog pickupa, a na lansiranje novog modela čekalo se 12 godina sve do dolaska značajno uspješnijeg Amaroka. Međutim, VW nikada ovaj projekat nije ustabilio do kraja, niti postigao uspjeh kojeg su postigli konkurenti, mada je ruku na srce u ovom segmentu rađanje novih modela češće nastajalo kao projekti kolaboracije nego kao samostalni projekti. Neke od tih poznatih saradnji prepoznat ćete kroz duete poput Mitsubishija L200 i Fiata Fullbacka, Isuzu D-Maxa i Chevrolet Colorada ili čak velikog Mercedesa koji je za svoju X Klasu ponizno potražio gotov proizvod i pronašao ga u Nissan Navari.
Dva najslavnija samostalna projekta su upravo Toyota Hilux i svakako Ford Ranger, duo koji već godinama žetvi najveći tržišni kolač u Evropi. Kupci ovog sve zanimljivijeg segmenta na Starom kontinentu prepoznali su Ranger kao best-buy model i koji je kao dominantni tržišni lider zapeo za oko Volkswagenu. Nakon pucanje veze 2020. godine između Forda i Mazde, u čijoj saradnji su nastali poznati dvojajčani pickup blizanci Ranger i BT50, VW se okrenuo Fordu kao novom partneru, a Ranger zvanično postao novi donator mehanike i tehnologije ispod najnovijeg i ujedno aktuelnog Amarkovog plašta. No, takvi brakovi nisu jeftini, pa s druge strane pitamo se ko je platio veću cijenu, jer je VW u suprotnom smjeru ponudio mnogo više, od električne MEB platfome na kojoj je nastao novi Explorer EV do platforme za komercijalna vozila.
Ferrari Purosangue ima još bolji zvuk zahvaljujući Novitecu, tuner priprema i body kit
