Kako funkcioniše tempomat i koliko ovaj uređaj olakšava život za volanom
Pogled u historiju otkriva da su rješenja za održavanje konstantne brzine tek nešto mlađa od samih automobila, jer su se prvi put pojavila početkom 20. stoljeća.
Vrsta modernog tempomata kakvu danas poznajemo vuče korijene čak iz 1940-ih. Međutim, ovaj korisni ''dodatak'' postao je široko rasprostranjen tek u zadnje dvije decenije, kada je stavljen sve veći naglasak na sisteme pomoći vozaču, kojih je iz godine u godinu sve više.
Ipak, tempomat kakav poznajemo iz prvih automobila koji su ga posjedovali modeli iz devedesetih je poprilično brzo evoluirao. U zadnjih 20-tak godina smo svjedočili razvoju od konvencionalnog tempomata, gdje automobil samo održava zadanu brzinu, pa smo brzo smo prešli na adaptivni tempomat (ACC), koji je donio novo olakšanje vozačima, jer može koristiti radar ili kamere za održavanje udaljenosti od vozila ispred, da bi u zadnje vrijeme dobili verziju još "pametnijeg" prediktivnog prilagodljivog tempomata.
Klasični i adaptivni
U podjeli prema tehnologiji, stručnjaci razlikuju klasične i različite oblike adaptivnog tempomata. Klasični tempomat je dio upravljačke jedinice motora i ima jednostavnu funkciju, gdje jedinica kontroliše motor i pokušava zadržati konstantnu brzinu automobila. Taj tempomat nije povezan s kočnicama, tako da ne može da održava brzinu nizbrdo. Zato pazite i ne oslanjajte se na takav tempomat u svim situacijama.
Pravi dobitak vozači su osjetili razvojem adaptivnog tempomata, koji je mnogo sofisticiraniji. Njegovom funkcijom upravlja prednja radarska kontrolna jedinica (obično je ubačena u samu masku ili ispod), koja je bitna komponenta adaptivnog tempomata. Ova jedinica je u pravilu povezana s drugim sistemima automobila. Na primjer, vozilo može usporiti motorom i kočnicama, može ga ubrzati, a u slučaju automatskog mjenjača, naravno, vodi računa o promjeni brzina.
Uređaj ovim intervencijama ne samo da pokušava održati konstantnu zadatu brzinu, već može održati i konstantnu udaljenost od automobila ispred što je izuzetno korisno vozačima, posebno onim koji su satima za volanom. Ako se automobil ispred vozi sporije od podešene brzine, ovaj tip tempomata automatski usporava vozilo. Kada vozilo ispred nas ubrza, ubrzava i naš auto bez potrebe za vozačevom asistencijom. Adaptivni tempomat je jako korisna stvar na autocesti.
Danas je uobičajeno da prilagodljivi tempomat koristi ne samo radarske podatke, već i kameru automobila. Radar je bolji u praćenju pokretnih objekata i izračunavanju udaljenosti, dok je kamera bolja za stacionarne objekte i određivanje uglova i uočavanje automobila u trakama, dodajući da su podaci sa oba senzora korisni za efikasan rad tempomat. Zahvaljujući ovoj fuziji podataka, prilagodljivi sistemi tempomata sada ne samo da mogu da se izbore sa vožnjom u saobraćajnim gužvama, kada se automobili često zaustavljaju, već mogu da reaguju i na vozila koja miruju.
Pametniji prediktivni i kooperativni adaptivni tempomat
Upravo kamera, zajedno s drugim izvorima podataka, omogućava tempomatu da obavlja druge funkcije. Prediktivni adaptivni tempomat potrebni su vizuelni podaci s kamere, ali i podaci s karte. Može da reaguje na trenutna ograničenja brzine, unaprijed zna gdje počinje naselje, a gdje krivina. Kontrolna logika zatim izračunava kada treba da počne da smanjuje brzinu kako bi se osiguralo da automobil bezbjedno prelazi u krivinu ili ulazi u naseljeno područje dozvoljenom brzinom.
Još jedno moguće funkcionalno proširenje tempomata je kooperativni adaptivni tempomat. Ovaj tip ima svu funkcionalnost prediktivnog ACC-a, ali također prima podatke iz komunikacijskih sistema vozilo-vozilo i vozilo-infrastruktura. Kao rezultat toga, tempomat može primiti upozorenje o gužvi ispred sebe i početi usporavati prije nego senzori vozila uoče zastoj saobraćaja. Takođe može da upravlja sa dva vozila koja se udobno voze u tandemu, ako automobili mogu da komuniciraju. Postoji vrlo mali broj automobila koji to mogu učiniti u ovom trenutku – sistemi se još uvijek razvijaju i vidjet ćemo ih uskoro u bližoj budućnosti.
Gdje je budućnost tempomata?
Ovo je dokaz koliko se brzo stvari sada mijenjaju u onome što je ranije bio relativno stabilan tempomat. Pohvalno je što ga Euro NCAP već detaljno testira i procjenjuje kako tempomat reaguje na određene situacije. Zbog toga proizvođači automobila žele da nastave da poboljšavaju tempomat.
Budućnost tempomata ima i poboljšanja i pouzdanije funkcije (na primjer, mogućnost da se reaguje na crvena svjetla i da se vozilo zaustavi je u planu). Budući da se prediktivni adaptivni tempomat već može sam pobrinuti za brzinu i može se nositi s nekim situacijama u saobraćaju u kojima automobil mora usporiti ili ubrzati, potrebna je manja intervencija vozača i stoga nema potrebe za složenim kontrolama, nudeći pogled u budućnost, gdje će se više koristiti povezanost i komunikacija između vozila i autonomne vožnje općenito.
Svejedno, vozači se ne bi trebali potpuno oslanjati na tehnologiju - treba biti na oprezu. Moderni sistemi povremeno znaju "zaštekati", a kako ih sve više ima u novijim automobilima, mogućnost za grešku je veća.
