Sigurnost putnika zadnjih 20 godina jedan je od glavnih i ujedno pomno kontrolisanih parametara, koji niti jedna automobilska kompanija ne može potcijeniti. U motornim vozilima koriste se elementi aktivne i pasivne sigurnosti. Pasivni elementi imaju zadaću minimizirati posljedice nesreće, a u te elemente prije svega spada zračni jastuk kojeg je 18. augusta 1953. godine patentirao američki inžinjer John W. Hetrick.
Zračni jastuk, odnosno platneni jastuk koji se puni zrakom tokom sudara, prvenstveno je namijenjen zaštiti putnika od ozljeda koje mogu prouzrokovati deformisani dijelovi unutrašnjosti automobila. Zračni jastuk je 1952. godine izumio Amerikanac John W. Hetrick, koji je između ostalog bio i pripadnik američke mornarice. Hetrick je spojio svoje iskustvo na temelju funkcije torpeda na komprimirani zrak i prenio to na zračni jastuk, koji je u fazi prototipa bio ispaljivan preko opruge. Hetrick je zaintrigirao velike proizvođače, koji su uporedo razvijali svoje sisteme i usavršavali ih idućih 20 godina prije nego su postali sastavni dio sigurnosne opreme.
Prvi automobil u kojem su zainteresirani kupci mogli kupiti zračni jastuk bio je američki Oldsmobile Toronado 1973. godine. U Evropi je Mercedes prvi probio led, a ovaj sigurnosni element u jedan serijski automobil ugradio je 1980. godine. Bila je to S klasa, linija W126. Zračni jastuci su u automobilima postali zastupljeniji početkom 90-ih. godina.
Zračni jastuci, koji su obavezni dio sigurnosnog paketa u današnjim automobilima, štite ne samo vozača i putnike, već i putnike na zadnjoj klupi. Pravilan učinak zračnog jastuka zavisi o korištenju sigurnosnog pojasa. U suprotnom, njegovo napuhavanje, koje traje samo tri stotinke sekunde, ali i djelovanje može biti neučinkovito, pa čak i vrlo opasno za putnike.
U ovom edukativnom video klipu možete vidjeti zašto je sigurnosni pojas primarna zaštita putnika i ujedno bitan faktor za pravilno funkcionisanje zračnog jastuka.
