Bogati sultanat ne zna šta će kad nestane nafte, mole se da otkriju nove rezerve
No, stvari se sada mijenjaju usljed činjenice da je naftnih zaliha sve manje. Država skoro da nema odgovora na mogućnost da uskoro ostane bez prihoda od nafte.
Jedino što je do sada predloženo i najavljeno jeste uvođenje šerijatskog zakona u određenoj mjeri, piše The Economist.
Smješteni na sjevernoj obali otoka Borneo, okruženi malezijskim kopnom, Bruneji su stekli punu nezavisnost od Velike Britanije tek 1984. Naime, 1960-ih Bruneji su izabrali da se ne pridruže federaciji koja je dobila naziv Malezija. Nafta je počela da se eksploatiše 1920-ih i od tada predstavlja važan izvor prihoda.
Sultan Hassanal Bolkiah Brunejima vlada od 1967. kada je naslijedio svog oca. Vlada zemljom apsolutistički, ujedno obavljajući i dužnost premijera.
Pad cijena nafte na svjetskom tržištu u protekle dvije godine teško pogađa Bruneje. Deficit državnog budžeta je sve veći, a MMF je savjetovao smanjenje javnih troškova, zamrzavanje velikih projekata i podsticaj rasta zaposlenosti.
No, trenutni pad cijena nafte nije jedino što brine sultana. Prema procjenama stručnjaka, ako se nastavi crpiti sadašnjim tempom, nafte će u ovom sultanatu nestati za 24 godine. Do tada, sultan i ostali zvaničnici moraju smisliti strategiju šta nakon posljednjeg litra nafte.
Država već nastoji ulaganjima u javnu infrastrukturu privući strane investitore. Vlada svoju šansu vidi i u islamskom bankarstvu, industriji halal hrane i kozmetike, turizmu...
Jedno od rješenja koje nastoji implementirati vlada jesu i mjere koje bi ojačale i druge sektore privrede te razvoj male privrede.
No, svi ovi pokušaji daju mršave rezultate. Ekonomija Bruneja ima manji rast od 1 posto godišnje, što je najmanji rast u Jugoistočnoj Aziji i daleko ispod predviđenog rasta od 6 posto.
Sve ove turbulencije utječu i na stanovništvo i podstiču sve glasnije kritike. Vladajuća porodica se, s druge strane, sve više okreće religiji te je započela uvođenje šerijata kroz tri faze.
Prva faza već se provodi i ona podrazumijeva obavezan post u vrijeme ramazana, zabranu proslave Nove godine...
Pojedinci misle da ovakvim potezima vladarska porodica nastoji onemogućiti kritike na vlastiti račun te priskrbiti sebi alat za obračun s političkim protivnicima. Ima i onih koji smatraju da se sultan, nakon prilično raspuštenog života u mladosti, sada okreće religiji.
Neki pak smatraju da će više vjere značiti i više ekonomskog napretka jer će Bog omogućiti da se otkriju nove zalihe nafte. Kako jedan analitičar primjećuje, sve je više onih koji razmišljaju na sljedeći način: Moraš se moliti, a ne raditi.
Srbija nakon skandala ostaje bez olimpijske medalje, ona bi trebala u ruke Hrvatskoj
