Za Klix.ba Cigler navodi svoja opažanja, koja će naknadno detaljnije objasniti, dodajući da je svako putovanje nova lekcija i poredi stanje i život u našoj zemlji sa Holandijom, Grčkom, Tajlandom...
Život podrazumijeva rast i razvoj. Rast i razvoj podrazumijevaju izlazak iz poznatog u nepoznato. Nepoznato postaje poznato, donosi nova shvatanja i poglede na sebe i okolinu. Istok ili zapad, sjever ili jug, putovati za mene znači učiti, rasti i razvijati se. Putovanjem učim o ljudima i zemljama u koje idem, njihovim svakodnevnicama i svjetovima. Upoznavajući nove i drugačije ljude, strukture i odnose, njihove svjetove, učim ne samo o nepoznatom, nego i poznatom – ljudima sličnim sebi i zemlji iz koje dolazim. Novi svjetovi otvaraju nove poglede i na onaj naš. Tako je svako putovanje nova lekcija.
(Ne)bitnost naše regije u globalnim okvirima
Za one koji ne vole čitati, lekcije koje sam naučio do sada mogu se sažeti u nekoliko pasusa, a za one koji vole više čitati dat ću i detaljnije objašnjenje.
Mi smo u svijetu nebitni, kao zemlja, nacija (sve nacije), regija, ekonomski, kulturološki, statistički, pa i historijski. Znam, teško je to prihvatiti, ali je tako. Iako izgleda kao opskurna i možda previše jednostavna opservacija, njeno pravilno shvatanje i prihvatanje ima bitne implikacije na više različitih sfera i nivoa postojanja. Shvatanje da si mali i nebitan daje jasniju sliku na prošlost, sadašnjost, ali i budućnost. Ovo shvatanje treba biti polazna tačka u razmišljanju o vanjskoj, ekonomskoj i bilo kojoj drugoj politici i odluci, na nivou zemlje, nacije, ali i pojedinca. No, ako si mali, ne znači da moraš biti nebitan. Ali znači da trebaš znati iskoristiti svoje mjesto i izboriti se za njega. Ponuditi nešto što će svi drugi htjeti, a neće moći pružiti. To vrlo dobro znaju npr. Kraljevina Monako i grad Monte Carlo.
Biti mali je također i relativan pojam, tj. zavisi u odnosu na koga ili u odnosu na šta. Biti mali, a imati dobru geografsku poziciju u odnosu na nekoga mnogo većeg od tebe može značiti odličnu historijsku priliku koju neko mora znati iskoristiti, ali i braniti. Tu lekciju dobro zna naprimjer Hong Kong.
Život u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini kvalitet života je nesrazmjerno visok u odnosu na nivo prihoda i u našoj zemlji se u prosjeku dobro živi, što ne znači da ne može Ii ne treba biti bolje. No, bitno je biti svjestan činjenice da svi kolektivno trebamo biti zahvalni što smo se ipak rodili tu gdje jesmo, a ne naprimjer u Aziji, ili još gore Africi. To je bila prva stvar na koju sam pomislio kada sam vidio ulice Bangkoka na Tajlandu.
U Africi još uvijek nisam bio, ali mogu zamisliti da je za jedno dijete u Kigaliju šansa za hranu, vodu, odjeću, školovanje... ipak mnogo manja u odnosu na dijete rođeno u BiH.
Ulice Bangkoka su ipak mnogo prljavije i nesređenije od ulica Sarajeva, Beograda ili Zagreba. No, Tajland je jedan od najvećih turističkih brendova, a brend se gradi u glavama ljudi, pokazujući im ono što neko želi da se pokaže.
Da li se iko ikada pitao kakve slike u glavi imaju ljudi o BiH?
Naša zemlja je podarena nekim od zadivljujućih i na tako malom mjestu raznolikih prirodnih ljepota. Nažalost, dar prirode stanovnici niti znaju cijeniti, niti čuvati, a posebno ne znaju napraviti samoodrživi ugovor od obostranog interesa sa prirodom i geografskom lokacijom koja im je podarena.
Na sjeveru se radi, na jugu se uživa
Bogati sjever i siromašni jug razlikuje mnogo toga. Prvenstveno ljudi, ali još više sistemi u kojima žive, koji uprkos svemu ne znaju i ne mogu da uče jedni od drugih. Razlika u bogatstvu sjevera i juga, zapada i istoka, jednako je proporcionalna temperamentu, ali i organizovanosti društvenog sistema - prvenstveno zakonskog okvira, te efikanosti mehanizama njegovog sprovođenja, nagrađivanja onoga ko ga poštuje i sankcionisanja onoga ko ga ne poštuje. Tamo gdje je sistem jak bogatstvo zemlje je ravnomjerno raspoređeno među stanovnicima. Tamo gdje je sistem slab bogatstvo zemlje pripada samo političkim elitama.
Bogatstvo Holandije mnogo je ravnopravnije raspoređeno nego bogatstvo npr. Grčke. Prosječan građanin ima više prava i mogućnosti za kvalitetan život i rast nego građanin Grčke. Istini za volju, građanin Amsterdama mnogo više i radi nego građanin Atine ili Barcelone, ali zato oni više uživaju, odmaraju itd.
Građanin Amsterdama po sklonosti da pokuša ići mimo sistema nije ništa drugačiji od onoga u Sarajevu, ali ovoga u Amsterdamu sistem sigurno kazni, a ovoga u Sarajevu ne baš.
Ako tražiš bolje obrazovanje i uslove za karijeru put je zapad, ako tražiš uživanje, put je jug, pa možda i istok.
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
