Čavalić: Predloženi zakoni nemaju neutralan efekt i štete određenim kategorijama
"To je suština i općepoznata činjenica već od 2014. godine. Tada se prvi put razvila ideja o datim zakonskim rješenjima, što će se dvije godine kasnije materijalizirati u formi dokumenata koji su u nekih 90 posto stvari slični današnjim prijedlozima. Ultimativni cilj je smanjiti fiskalno opterećenje na rad nauštrb potrošnje, rast indirektnih poreza", kaže on.
Dodaje kako je problematično to što se radi o zastarjelim zakonskim rješenjima koja ne prate zahtjeve nove normalnosti – globalna ekonomska kriza, Covid-19 pandemija.
"Posebna kritika se odnosi na činjenicu da već sedam godina čekamo ove zakone – FBiH kasni po ovom pitanju u odnosu na entitet RS. Pitanje je zašto se toliko dugo čekalo na usvajanje ovih zakona i zašto sada, nakon sedam godina, odjednom hitnost pri usvajanju ovih zakona, u jeku aktuelne pandemije i promijenjenih ekonomskih odnosa. Posebno nedostaje transparentnosti u promociji različitih projekcija o tome šta zakoni donose za privredu, radnika i poslodavca, entitet, jedinice lokalne samouprave i slično. Ko je gubitnik, a ko dobitnik? Shodno postojećim rješenjima, evidentno je da zakon nema neutralan fiskalni efekt i da znatno šteti određenim kategorijama poput onih koji koriste ugovore o djelu ili freelancerima", kaže on.
Konkretne zamjerke se odnose na povećanje stope sa 10 na 13 posto, što nije dobro raditi tokom krize, dodaje on.
"Stvara se ekstraktivni efekt i smanjuje fiskalna konkurentnost u odnosu na entitet RS, gdje je stopa 10 posto. Mi nismo zemlja visokih dohodaka, tako da nema smisla povećavati stope, niti uvoditi progresije. Dalje, neoporezivi dio plate bi trebao ići do 1.000 KM, umjesto sada predloženih 800 KM. To je dosta realnije, razumijevajući odnose na tržištu rada FBiH", navodi on.
Prednost predloženih zakonskih rješenja je što sistemski unapređuje transparentnost, navodi on te čini oporezivanje rada administrativno i birokratski jednostavnijim.
"Posebno zabrinjava dodatno oporezivanje ugovora o djelu. Argumentacija predlagača je veoma neutemeljena, barem kada je riječ o stvaranju inicijativa za prelazak na ugovor o radu. Konkretno, veoma mali broj pojedinaca ispunjava dva uvjeta da bi se ovo ostvarilo – da su nezaposleni, a rade po osnovu ugovora o djelu i da postoji dihotomija ugovor o djelu/ugovor o radu. U praksi obično pojedinci već rade po ugovoru o radu ili pak ugovor o radu nije alternativa ugovoru o djelu – poslodavci ili drže radnika po ugovoru o radu ili 'rade na crno'. Čak 32,5 posto je visoka stopa opterećenja i nema smisla, naročito u ovom periodu. Posebno pitanje se odnosi na činjenicu da se ne rješava strukturalna nelogičnost u vezi s uplatom doprinosa za zdravstvo, od freelancera npr. – a da oni ne mogu koristiti javno zdravstvo. Zbog toga, zajedno s kolegom Farukom Hadžićem i drugima, predlažemo da se u potpunosti ukinu doprinosi na ugovor o djelu i plaćanja iz inostranstva, barem dok se ne riješi pitanje zdravstvenog osiguranja i PIO", kaže on.
Nekoliko je tehničkih nejasnoća poput npr. oporezivanja nasljedstva, dodaje on.
"Zašto ovo pitanje nije bolje komunicirano u javnosti? Ostaje otvoreno. Komunikacija je svakako problematična. Nema smisla ni oporezivati kamate na štednju – to samo stvara konfuziju u javnosti – već sada neki skidaju štednju iz banaka, ne razumijevajući da je ova porezna obaveza zanemariva – kako za štedište, tako i za budžet FBiH. Sve u svemu, jasno je zašto prijedlog nije prošao Kolegij Parlamenta FBiH", zaključio je Čavalić.
