Deminer Amnel Gavranović napustio vojsku i pokrenuo vlastiti biznis: Želju za uspjehom svi vide

Gavranović je u Zenici završio Srednju elektrotehničku školu, a čitav život pomagao je svom ocu električaru u obavljanju pojedinih poslova. Nikada nije bježao od posla, a po završetku srednje škole radio je kao bauštelac. Konkurs Oružanih snaga BiH nije prošao bez njegove prijave. Vrijedno je trenirao i spremao se te je na kraju dobio poziv da u bazi OSBiH u Zenici radi kao čuvar.

"Prije nego sam dobio posao upisao sam fakultet i usporedo sam išao i na fakultet i radio kao stražar u OSBiH. Posao stražara za mene je bio teži nego posao deminera koji sam kasnije radio. Sedam dana stražarite, sedam dana ste kući. Konstantno je nedostajalo ljudi, morao sam biti na straži, a ekonomska računica je nikakva", govori Gavranović.

Nakon devet mjeseci straže prešao je u deminerski tim u Bugojnu gdje mu je bilo mnogo rasterećenije, a u međuvremenu je išao na fakultet koji je završio i postao diplomirani sportski menadžer. Sa željom da završi fakultet često je uzimao bolovanja koja su ga na kraju koštala službene ocjene. Dok su svi dobivali peticu koju je, kako kaže, i on zaslužio, zbog fakultetskog bolovanja dobivao je ocjenu tri. 
 "Vojska mi nije nudila mogućnost da se uporedo školujem, zbog čega sam morao tražiti alternativu. Iako sam sve ostale kriterije ispunjavao za ocjenu pet, nikada je nisam dobio. Govorili su mi da ću kada ostarim dobiti tu ocjenu, ali to je žalosno. Službena ocjena ili vojni kurs uvijek nose više bodova nego fakultetska diploma i to je žalosno. Sada primaju oficire, a imaju dosta vojnika s nižim činom koji su visokoobrazovani. Smiješno je da ja pet godina hodam u čizmama, a neko vam dođe preko tog konkursa i bude viši čin nego vi koji ste tu godinama", pojašnjava Gavranović.

S obzirom na to da više nije mogao izdržati "nepravdu" prema sebi, Gavranović je odlučio napustiti Oružane snage i ostvariti svoj san za koji se i školovao. Uz pomoć Zede uspio je pokrenuti ovaj posao, a cilj mu je dokazati sebi i drugima koji u njega vjeruju da će uspjeti u svojoj zamisli.

"Sve što zaradim i uložim. U budućnosti planiram pružiti i praksu djeci iz srednje škole. Ko god se prijavi dobit će priliku da pokaže svoje znanje. Volim obrazovanje, ne razmišljam kapitalistički i smatram da je stimulacija radnika formula za uspjeh. U ovom poslu se osjećam slobodno. Imam dosta obaveza, puno više nego što sam imao u deminiranju i vojsci, ali osjećam se slobodno", izjavio je Gavranović.