Anto Domazet o povećanju minimalne plate na 1.000 KM i reakcijama: "Ni banana država, ali ni poreski raj"
U razgovoru s profesorom Domazetom, osvrnuli smo se na to da li je odluka o povećanju minimalne plate ekonomski opravdana te da li će dovesti do određenih posljedica. Između ostalog, dotakli smo se i toga da li je ovakvu odluku trebala pratiti i ona koja se tiče smanjenja stope doprinosa, a na što sve više privrednika poziva.
Također, govorili smo i o tome da li su utemeljene najave da će doći do većeg broja otkaza zbog ove odluke. Neminovno, dio reakcija u javnosti uslijedio je i nakon pisma koje je Vijeću stranih investitora uputio Nikšić, a kojima je poručio da trebaju tražiti "banana države" za investiranje ukoliko im je minimalna plata od 1.000 KM prepreka za finansiranje.
U svom komentaru za Klix.ba, Domazet je cjelokupnu situaciju opisao uz opasku da nismo ni banana država, ali da ne trebamo biti ni poreski raj.
"Smatram da je odluka o povećanju minimalne plaće sa 619 na 1.000 KM neto dobra, da prekida tehnički pristup izračunu minimalne plaće koji je dovodio do toga da je njene korisnike sveo na prekarijat. Njome se uvodi tračak socijalne pravde, ali to je tek početak. Bez dubokih reformi nema boljeg života u BiH. Ni u Njemačkoj se ne živi dobro sa jednom prosječnom plaćom, a kamoli sa minimalnom, treba više zaposlenih u domaćinstvu, treba više rada, potreban je rast produktivnosti da bi sve plaće brže rasle. Minimalna plaća od 1.000 KM je politička odluka, Vlada i postoji da donosi političke odluke u ekonomiji. Ipak te političke odluke imaju ekonomsko-socijalne posljedice i njima se ostvaruje odgovarajuće distribucija tereta povećanja tih plaća. A to izgleda ovako:
- oko 270 hiljada zaposlenih u zoni minimalnih plaća (120 hiljada zaposlenih koji sada primaju minimalnu plaću i 150 hiljada zaposlenih koji sada primaju plaću ispod 1.000 KM) bi dobili na godišnjem nivou novu vrijednost u vidu porasta neto plate od 874 miliona KM
-
država bi dobila 688 miliona KM u vidu poreza i doprinosa na povećanu minimalnu plaću
-
poslovni sektor, u suštini njegov ekonomski najslabiji dio, podnijet će teret navedenih dobitaka u iznosu od 1562 miliona KM (distribucija tih tereta se vrši prema broju radnika koji će primati minimalnu plaću).", ističe Domazet.
Osvrnuo se i na pitanje distribucije.
"I upravo u toj distribuciji se krije razlog da drugi dio odgovora na vaše pitanje sadrži zabrinutost za sprovođenje takve odluke i moguće ekonomske posljedice (otkazi u firmama koje ne mogu osigurati nivo minimalne plaće, inflacija, poremećaji na tržištu rada zbog potrebe rasta ukupnog nivoa plaća izazvanih rastom minimalne plaće). Problem u političkim odlukama o ekonomiji je u povratnim spregama (feedback) kojima privredni akteri odgovaraju na političke odluke. Po njihovim efektima ocjenjuje se da li je Vlada donijela dobre ili loše odluke. Trenutno, niko ne treba da likuje, moj osobni dojam je da bi trebalo djelovati na korekcijama distribucije tereta (porez na dohodak i visina doprinosa) među ključnim akterima ekonomije. Poslovni sektor, odnosno njegov najslabiji dio, neće moći obaviti transformaciju koja osigurava udar od najmanje milijardu i po KM na troškove rada", mišljenja je Domazet.
Potom je naveo mjere koje bi trebalo donijeti.
"Trebalo bi ukinuti porez na dohodak na minimalnu plaću (kao što je to urađeno u RS), osloboditi poslodavce direktnih doprinosa na prirast plaće od 381 KM po radniku i tako smanjiti trošak rada kao faktora proizvodnje. Kao rezultat, država ne bi dobila ništa, radnici bi dobili 688 miliona, a poslodavci bi platili tih 688 miliona KM. Država treba 'gubitak' svojih prihoda da naknadi uvođenjem poreza na dohodak za isplaćene dividende, kroz porez na kapitalne dobitke, kroz progresivno oporezivanje visoke dobiti u kompanijama i bankama (preko 20 miliona KM) sa stopom od 15%, kroz progresivno oporezivanje poreza na dohodak od 15% (dohodak iznad 100.000 KM po domaćinstvu). Uz ovo navest ću osobna saznanja da strane kompanije u BiH normalno očekuju da se uvede porez na dividende i da se čude zašto se tome ne pristupa", rekao je Domazet.
Na mjerama podizanja minimalne plate, mišljenja je, ne može se stati.
"Potrebno je uvesti temeljite fiskalne reforme i terete poreza vezati za ekonomsku moć poreskih obveznika. Smatram da je premijer Nikšić u pravu kad kaže da ne smijemo biti banana država sa niskim plaćama. Ja bih samo dodao: ne smijemo biti ni poreski raj, zemlja u kojoj će krupni kapitalisti bez ikakvog poreza isplaćivati milionske dividende iz ostvarenih profita, a oni koji ostvaruju mjesečni dohodak iznad 3.600 KM godišnje plaćati porez po istoj stopi kao i oni koji ostvare milion ili dva miliona KM godišnjeg dohotka. Jer, oni što upiru prstom na poduzetnike sa visokim luksuzom i vlasništvom na automobilima, jahtama i vikendicama trebali bi znati da su u poslovnom sektoru takvi rijetki i da našu brigu oko mogućnosti isplate minimalne plaće moraju zasluživati obrtnici, sitni poduzetnici u mikro i malim kompanijama, zaposleni u obiteljskim firmama, poduzetnici koji sada otvaraju firmu i logično ne mogu plaćati tu plaću dok se ne uvedu na tržište. Obećane subvencije od Vlade neće biti efikasno sredstvo za prevazilaženje ovih teškoća i trebalo bi ih se kaniti, a subvencije usmjeriti i povećati tamo gdje dovode do razvoja (poljoprivreda, mala privreda, inovacije, digitalizacija, reindustrijalizacija, energetska tranzicija, zelena ekonomije i drugo)", pojašnjava.
Na kraju, poručuje kako je sve u rukama Vlade FBiH.
"A oni visokoproduktivni poduzetnici koji ostvaruju visoke profite, i time ostvaruju visok životni standard, treba da budu naš ponos, i po tome što će srazmjerno više, doprinositi javnim dobrima za građane i ekonomiju BiH. To moramo osigurati, a ne da oni budu predmet pogrde, osude i tretirani kao nesreća ovog društva. Na kraju u kategorijama klasne podjele društva zaključujem. Radnička klasa, odnosno prekarijat zaslužuje povećanje minimalne plaće. Kapitalistička klasa treba da osigura svoj doprinos tim plaćama prema svojoj ekonomskoj moći ( u isplatama neto plaća i alimentiranju javnih prihoda za državu koji neće opterećivati faktor rada). Politička klasa mora osigurati neutralan poreski efekt u prihodima po osnovu oporezivanja rada i postići da rastući javni prihodi proizlaze iz prihoda koji ne vrše pritisak na rad, odnosno faktore proizvodnje. Sve je sada u rukama Vlade, ona može da respektira ekspertize i javno mnijenje, ali na kraju donosi političku odluku iza koje staje i svoju sudbinu vezuje za njen uspjeh", zaključio je u komentaru za Klix.ba profesor ekonomije Anto Domazet.
