Entitet RS zaduženiji od većine uspješnih tranzicijskih zemalja u Evropi
Zaduženost sektora opće vlade BiH na kraju 2016. godine je prema procjeni Direkcije za ekonomsko planiranje iznosila 42,5 posto domaćeg bruto proizvoda (BDP). Ovaj broj uključuje i procjenu zakonskih obaveza vezanih za ratna dešavanja poput stare devizne štednje, ratnih šteta, te općih obaveza koje podrazumijevaju prethodnu verifikaciju potraživanja kao preduslov ostvarivanja prava na naplatu.
Uzimajući u obzir isključivo verifikovane obaveze, zaduženost je u 2016. godini bila nešto niža na nivou od 39,8 posto BDP-a. U svakom slučaju, poruka ostaje nepromijenjena bez obzira na to koji od brojeva se koristi.
Naime, BiH je na nivou manje zaduženih tranzicijskih zemalja Centralne i Istočne Evrope, te je ujedno i najmanje zadužena zemlja regiona bivše Jugoslavije. Pored toga, zaduženost sektora vlade u BiH je bila u blagom opadanju nakon 2014. godine kada je ostvaren rekordan nivo duga od 45 posto BDP-a.
Ipak, pozitivni indikatori zaduženosti ukupnog sektora vlade na nivou BiH maskiraju znatnu razliku između dva entiteta za čiji račun je skoro cjelokupan dug zapravo i kreiran. Naime, zaduženost bh. entiteta RS u 2016. godini je iznosila značajnih 57,5 posto entitetskog BDP-a, što je mnogo više od 36,4 posto u FBiH.
Povećano zaduživanje RS-a u 2012. godini
"S obzirom na to da je time RS bila zaduženija od većine uspješnijih tranzicijskih zemalja u Evropi (s izuzetkom Mađarske i Slovenije), automatski se pokreće pitanje održivosti duga na tom nivou. Pored toga, vanjski dug (uglavnom) prema međunarodnim finansijskim institucijama s dužim rokovima otplate i tzv. grejs periodima te povoljnim kamatnim stopama je činio skoro tri četvrtine ukupnog duga opće vlade u FBiH. S druge strane, vanjski dug je u RS-u bio tek nešto iznad polovine (57 posto) ukupnog entitetskog duga", upozoravaju iz Direkcije za ekonomsko planiranje.
Zanimljivo je da je RS znatno zaduženija od FBiH, iako prema zvaničnim budžetskim izvršenjima uglavnom ne postoje značajne razlike među entitetima po pitanju kreiranja suficita/deficita. Pažnju posebno privlači povećanje zaduženosti ovog entiteta u 2012. godini u visini od približno 5 posto entitetskog BDP-a, uprkos znatno skromnijem deficitu od 2,2 posto BDP-a.
Iz Direkcije za ekonomsko planiranje ističu da je u svakom slučaju dosta teško objasniti dinamiku zaduženosti u BiH na bazi zvaničnih podataka o suficitu/deficitu, ekonomskom rastu i slično. Prema zvaničnim podacima koje objavljuje Centralna banka BiH, bilansi opće vlade BiH imaju tendenciju poboljšanja u posljednje vrijeme. Tako je prvi put od izbijanja ekonomske krize u 2015. godini na nivou BiH ostvaren suficit od 0,7 posto BDP-a koji je dodatno povećan na 1,2 posto 2016. godine.
Iako je ovo dovelo do smanjenja potreba finansiranja, njihovu promjenu primarno diktiraju obaveze otplate postojećeg duga. Naime, teret servisiranja duga opće vlade BiH je ubrzano rastao sve do 2014. godine kada je dostigao nivo od 5,5 posto BDP-a, odnosno 12,5 posto ukupnih prihoda opće vlade. Sličan nivo otplate je potom zadržan u 2015. i 2016. godini.
"Ovdje također postoje sve značajnije razlike među entitetima, što ne iznenađuje s obzirom na različite nivoe zaduženosti. Naime, teret servisiranja od 18,4 posto prihoda vladinog sektora u RS je bio znatno teži 2016. godine u odnosu na 11,8 posto prihoda u FBiH. Istina, jaz je bio znatno manji u prethodnih nekoliko godina i iznosio je približno tri procentna poena, ali uz tendenciju postepenog povećanja", piše u informaciji.
Zanimljivo je da se više od polovine obaveza otplate odnosilo na unutrašnji dug, iako vanjski dug čini više od dvije trećine ukupnog duga u BiH. Razlog za to bi mogao biti u znatno kraćim rokovima dospijeća unutrašnjeg duga, te odsustvu tzv. grejs perioda koji često karakteriše zajmove međunarodnih institucija. Pri tome su servis unutrašnjeg i vanjskog duga u FBiH bili približno jednaki dok je u RS unutrašnji dug činio približno dvije trećine otplate.
Rast kamatnih stopa predstavlja potencijalnu prijetnju
Veći udio unutrašnjeg duga u RS-u je doveo i do većeg kamatnog opterećenja. Naime, implicitne kamatne stope na unutrašnji dug (izračunate kao otplate kamata iz tekućeg u odnosu na kraj prethodnog perioda) su posljednjih godina bile za dvije trećine više od vanjskog duga.
Razlog za to leži ne samo u različitim (efektivnim) kamatnim stopama, nego i bržem dospijevanju unutrašnjeg duga s obzirom na to da se za izračun implicitnih stopa upravo koristi vrijednost dospjelih kamatnih otplata. Pored toga, do većeg kamatnog opterećenja u RS-u su također dovele i više kamatne stope na unutrašnji dug u odnosu na FBiH. Naime, u 2016. godini su implicitne kamatne stope na unutrašnji dug RS-a bile na nivou od 3,2 posto, što je više u odnosu na 2,6 posto u FBiH.
"Ova razlika je bila znatno veća u prethodnom periodu i kretala se iznad jednog procentnog poena. S druge strane, implicitne kamatne stope na vanjski dug su bile znatno niže od unutrašnjeg i bile su približno jednake u oba entiteta (1,2 – 1,6 posto tokom 2012.-2016.). Ovim se jasno ilustruje važnost vanjskog zaduživanja za BiH kojim se ne samo umanjuje kamatno opterećenje, nego se i usporava njegov rast", navode iz Direkcije za ekonomsko planiranje.
Uprkos rastućoj tendenciji, implicitne kamatne stope su (sa izuzetkom 2009. i 2014.) do sada uglavnom bile niže u odnosu na ekonomski rast BiH. Ovo je veoma važno jer bi u protivnom došlo do automatskog povećavanja potreba povećanog zaduživanja usljed rasta servisiranja kamata u postotku BDP-a.
"Istina, pozitivan jaz realnog rasta i realnih kamata je znatno manje naglašen u RS-u, gdje je zbog viših kamatnih stopa u više navrata prethodnih godina ova razlika bila i negativna. S druge strane, ohrabruje ubrzavanje ekonomskog rasta tokom 2015-2016. koje je znatno poboljšalo situaciju u ovom entitetu. Očekivani nastavak jačanja ekonomske aktivnosti bi trebao dodatno stabilizirati situaciju u budućnosti", navode iz Direkcije za ekonomsko planiranje.
Zaključuju da se nizak dug sektora opće vlade BiH, u poređenju s razvijenijim tranzicijskim zemljama, čini adekvatnim s obzirom na to da je rezultat ograničenih mogućnosti zaduživanja na finansijskim tržištima.
Deficiti viši od dva posto BDP-a, koji su bili prisutni do 2014. godine, su zamijenjeni suficitima u posljednje dvije godine, čime su značajno umanjene potrebe za finansiranjem. Glavni problem ovdje je rastući nivo obaveza otplate postojećeg duga koji se posljednjih godina stabilizirao na dosta visokom nivou.
Rastuće implicitne kamatne stope, prije svega u domenu unutrašnjeg duga, predstavljaju potencijalnu prijetnju, mada su u prošlosti bile uglavnom niže čak i od slabog ekonomskog rasta u postrecesijskom periodu.
Konačno, rizici se bitno razlikuju između dva entiteta s obzirom na znatno veću zaduženost RS-a, veći teret otplate i kamatne stope koje su u više navrata bile iznad entitetskog ekonomskog rasta. Među glavnim rizicima održivosti duga opće vlade BiH su rizici vezani za ekonomski rast.
Tu su također i politički rizici, kako u smislu održavanja kreditnih aranžmana s međunarodnim finansijskim institucijama, tako i u smislu daljnjeg pogoršanja već lošeg kreditnog rejtinga zemlje u kontekstu unutrašnjeg zaduživanja.