Prosječna zarada menadžera 500 najboljih kompanija sa liste magazina “Fortune” danas iznosi 204 prosječne radničke plaće. Taj odnos je 2000. godine bio 120:1, 1980. godine 42:1, a 1950. godine tek 20:1.
"Kada su direktori umjesto “koliko je dovoljno” počeli da se pitaju “koliko mogu da uzmem”, investitorski kapital i ljudi na izvršnim funkcijama počeli su poput hijena da se bore za svaki zalogaj", rekao je dekan Rotman škole menadžmenta na Univerzitetu u Torontu Roger Martin.
Radnici su vjerovatno jedini koji nemaju nikakvu korist od istorijske profitabilnosti kompanija za koje rade.
I drugi izvještaji su došli do sličnih zaključaka. Analiza Američke federacije rada i Kongresa industrijskih organizacija, krovne organizacije mnogih američkih sindikata, nedavno je saopćila da prosječne zarade direktora iznose 354 prosječne radničke plaće.
Dodd-Frenkov zakon o reformi Wall Streeta i zaštiti potrošača, usvojen 2010. godine, trebalo je da omogući veći uvid javnosti u odnos plaća menadžera i radnika, prenosi capital.ba.
Zakon sadrži mjeru koja od javnih preduzeća zahtijeva da objelodane odnos zarada menadžera i radnika, ali gotovo tri godine poslije usvajanja zakona, američka Komisija za vrijednosne papire nije počela da primjenjuje ovu odredbu, djelimično zahvaljujući velikom protivljenju poslovnog sektora.
Senator Robert Menendez, koji je autor ove odredbe, izjavio je da bi “određene kompanije mogle biti osramoćene kada bi se otkrilo da njihovi menadžeri imaju 400 puta veće plaće od običnih radnika”.
