Zašto banke u BiH ne kreditiraju više i kako ih približiti građanima i privredi
Ekonomski sistem u Bosni i Hercegovini je izrazito bankocentričan, više od 90 posto finansijske aktive je u rukama banaka, kaže za Klix.ba Damir Bećirović, profesor s Visoke škole "Internacionalna poslovno-informaciona akademija" iz Tuzle.
"U uslovima nerazvijenog i nelikvidnog domaćeg tržišta kapitala s razlogom se već nekoliko godina pitamo kako nemamo rast kreditiranja koji bi pratio rast depozita? Za bolje razumijevanje problema potrebno je istaći nekoliko činjenica. Banke su dionička društva, većinom u stranom vlasništvu, i cilj njihovog poslovanja je ostvariti dobit za svoje dioničare. S druge strane, treba razumjeti da je naša zemlja još uvijek u kategoriji rizičnijih ekonomija, što svakako podiže cijenu kredita i pooštrava uslove kreditiranja. Ovo treba posmatrati u kontekstu odgovornosti banaka za novac koji naši građani, kompanije i državne institucije imaju na računima i koji ustvari predstavlja osnovni finansijsko-investicioni potencijal iz kojeg banke plasiraju kredite. Osim toga, stabilnost bankarskog sektora u našem finansijskom sistemu je ključna za stabilnost cijelog sistema", kaže Bećirević.
Stoga entitetske agencije za bankarstvo i Centralna banka, kao koordinirajuće tijelo na državnom nivou, dodaje, u mnogo slučajeva za naše banke propisuju strožije uslove poslovanja i upravljanja rizicima nego što je to predviđeno Baselom I ili Baselom II.
"Sve ovo navodi najveće banke u našoj zemlji da u cilju ostvarivanja planiranih poslovnih rezultata i boljeg upravljanja rizicima usmjeravaju kreditne plasmane prema sektoru stanovništva, gdje se postiže bolja disperzija rizika, manja rezervacija i brži povrat novca ili finansijski potencijal jednostavno investiraju u državne obveznice i trezorske zapise, gdje se pojavljuju gotovo kao jedini kupac ovih vrijednosnih papira. Yuval Noah Harari kaže da je kredit ekonomska manifestacija povjerenja. Da bi privreda, a govorim o zdravom dijelu privrede, krenula u nove investicione cikluse potrebno je postojanje povjerenja u državu, pravni sistem ili jednostavno rečeno vjera u bolju budućnost", navodi on.
Stoga, očekivati ekspanziju kreditiranja u uslovima političke neizvjesnosti i pravne nepredvidljivosti nije realno, nastavlja on. Pogotovo što neke ranije mjere u smislu podsticanja kreditiranja privrede nisu postigle skoro nikakav efekt.
Tu mislim na uvođenje negativne kamatne stope na sredstva koja banke drže kod Centralne banke iznad obaveznih rezervi, smanjenje stope obaveznih rezervi nakon finansijske krize 2009. godine ili programe sufinansiranja kamata koji se sporo realiziraju, a često privreda i ne povuče sva planirana kreditna sredstva. Za početak, uz razumijevanje prethodno rečenog, moguće je od agencija zatražiti poduzimanje nekih mjera koje bi bile usmjerene na olakšavanje plasmana kredita privredi. Kao primjer navodim efikasniju upotrebe mjenice kao kolaterala i njeno izjednačavanje s hipotekom, što traži istovremeno i efikasniji pravni sistem. Ova mjera bi se mogla razmotriti jer smo svjedoci da je često zbog nesređenih zemljišnih knjiga veoma teško osigurati hipoteku kao uobičajeni kolateral, što obeshrabruje mnoge kompanije da podnesu zahtjev za kredit, pogotovo one koje su u fazi rasta, bez vlastite fizičke imovine, ali sa značajnim ljudskim kapitalom, poput kompanija iz IT sektora", kazao je Bećirević.
Nastavlja kako je još jedna stvar koju treba priznati da su naše banke prema svom finansijskom potencijalu ipak male banke.
"Vidimo da najave i već postojeća realizacija velikih investicionih ciklusa u putnu i energetsku infrastrukturu uglavnom ne uključuju domaće banke iz razloga što njihov finansijski potencijal ni približno nije dostatan da prati ovakve projekte. Naše banke su okrenute prema SME sektoru, a rekao bih da je ključno rješenje za problem kreditiranja ovog dijela privrede, kreiranje pozitivnijeg poslovnog ambijenta, vjere u budućnost i optimizma, a što nije lako i traži znanje i strategijsko multidisciplinarno promišljanje", zaključio je Bećirević.
Timur Abaspahić iz Centra za upravljanje i politke piše kako među pitanjima vezanim za ekonomsku stabilnost BiH uvelike postavlja i jedno od najvažnijih – da li će banke u BiH moći izdržati globalnu ekonomsku stagnaciju i kako će se ublažiti negativni efekti po stabilnost finansijskog sektora.
"Prema redovnom ekonomskom izvještaju Svjetske banke, finansijski sektor je generalno u najpovoljnijoj poziciji od svih segmenata bosanskohercegovačke ekonomije. Najlošije ocijenjen segment sektora su nekvalitetna potraživanja, odnosno nemogućnost naplate zajmova, gdje je 7,4 posto ukupno izdatih zajmova ocijenjeno kao rizično, prema podacima s kraja 2019. godine. Ovaj indikator i dalje ne narušava stabilnost sektora iz razloga što nekvalitetni krediti predominantno obilježavaju domaće banke, ali uz važeće propise i nivoe kapitaliziranosti ne bi trebali ugroziti stabilnost poslovanja", navodi on.
Career Day u Mostaru: Klix Posao i Goethe Institut održali predavanja i korisne radionice
