Zašto je posljednji Trumpov potez dvosjekli mač: Ko zapravo plaća carine i da li će "nastradati" oni koje štiti
Cilj carina može varirati: od zaštite domaće industrije i poticanja lokalne proizvodnje, do stvaranja prihoda za državnu blagajnu ili čak korištenja kao političkog alata u trgovinskim pregovorima. Međutim, kao i mnogi ekonomski instrumenti, carine imaju i svoje negativne strane, koje su često predmet rasprava među ekonomistima, političarima i javnošću.
Carine postoje još od davnina, čak i prije nego što su moderne nacije i države postale globalni akteri. U staro doba, carine su se naplaćivale na trgovačkim putevima, poput Puta svile, gdje su carinici naplaćivali takse za prolaz robe kroz određene teritorije. U srednjem vijeku, carine su postale važan izvor prihoda za kraljeve i feudalce, koji su ih koristili kako bi financirali svoje vojske i projekte.
Kako carine funkcioniraju?
U moderno doba, carine su postale ključni instrument u razvoju nacionalnih ekonomija. Tokom 19. vijeka, mnoge zemlje, uključujući Sjedinjene Američke Države, koristile su carine kako bi zaštitile svoje mlade industrije od konkurencije sa starijim i razvijenijim industrijskim silama, poput Velike Britanije. Na primjer, Sjedinjene Države su tokom 19. vijeka imale visoke carine na uvoz industrijske robe, što je pomoglo u razvoju domaće proizvodnje.
Međutim, nakon Drugog svjetskog rata, svijet je krenuo u pravcu smanjenja carinskih barijera kroz razne međunarodne sporazume, poput Generalnog sporazuma o carinama i trgovini (GATT) i kasnije Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Cilj je bio potaknuti slobodnu trgovinu i smanjiti trgovinske barijere, što je dovelo do globalizacije i povećanja međunarodne trgovine.
Carine se obično naplaćuju kao postotak vrijednosti uvezene robe (ad valorem carine) ili kao fiksni iznos po jedinici robe (specifične carine). Kada roba stigne na granicu, carinici procjenjuju njen tip, vrijednost i količinu, a zatim naplaćuju odgovarajuću carinu. Ovaj porez plaća uvoznik, odnosno kompanija ili pojedinac koji uvozi robu u zemlju.
Na primjer, ako američka kompanija uvozi televizore iz Kine, ona će morati platiti carinu na te televizore kada oni stignu u Sjedinjene Države. Ako je carina postavljena na 25 posto, a vrijednost uvezene robe je 1 milion dolara, uvoznik će morati platiti 250.000 dolara carine.
Trumpova politika carina
Donald Trump, tokom svoje predsjedničke kampanje i mandata, često je isticao kako će carine pomoći Sjedinjenim Državama da se "vrate na svoje mjesto" u svjetskoj ekonomiji. Njegov pristup bio je zasnovan na uvjerenju da su Sjedinjene Države predugo trpjele nepravedne trgovinske prakse, posebno od Kine, koja je, prema Trumpu, "krala" američka radna mjesta i iskorištavala američko tržište.
Trump je predložio visoke carine na uvoz iz različitih zemalja: 10 do 20 posto na sve uvezene proizvode, 25 posto na robu iz Meksika i Kanade, ali i na kinesku robu. On tvrdi da će ove carine natjerati strane zemlje da plate "fer udio" i da će Sjedinjene Države postati bogatije naplaćujući te poreze.
Međutim, ovakva interpretacija carina je pojednostavljena i ne uzima u obzir kompleksnu dinamiku međunarodne trgovine. Carine nisu porez na strane zemlje, već na uvoznike u zemlji koja ih uvodi. U slučaju Sjedinjenih Država, to su američke kompanije koje uvoze robu iz inostranstva. Ako te kompanije odluče prenijeti dodatne troškove na potrošače, onda su to američki građani koji će na kraju platiti više za tu robu.
Ko zapravo plaća carine?
Kao što je već spomenuto, carine formalno plaćaju uvoznici, ali u praksi, troškovi se često prebacuju na potrošače. Na primjer, ako Walmart uvozi robu iz Kine i plaća carinu na tu robu, oni će vjerojatno povećati cijene te robe u svojim trgovinama kako bi nadoknadili dodatne troškove. To znači da će američki potrošači platiti više za proizvode koje kupuju, što znači da su oni ti koji na kraju snose teret carina.
Osim toga, carine mogu imati i druge negativne efekte. Ako se cijene uvezenih proizvoda povećaju, potrošači mogu smanjiti potrošnju, što može dovesti do smanjenja prihoda za maloprodajne lance i druge kompanije koje se oslanjaju na uvoz.
Također, carine mogu izazvati retorzije od strane drugih zemalja. Na primjer, ako Sjedinjene Države uvedu visoke carine na kinesku robu, Kina može odgovoriti uvođenjem carina na američke proizvode, što može oštetiti američke izvoznike i dovesti do gubitka radnih mjesta u određenim industrijama.
Ekonomski efekti carina
Ekonomski efekti carina su složeni i mogu varirati ovisno o situaciji. S jedne strane, carine mogu zaštititi domaće industrije od strane konkurencije, što može dovesti do povećanja domaće proizvodnje i zaposlenosti u određenim sektorima. Na primjer, ako se uvedu carine na uvoz čelika, to može pomoći američkim proizvođačima čelika da konkuriraju jeftinijem uvozu.
Međutim, s druge strane, carine mogu dovesti do povećanja cijena za potrošače i smanjenja efikasnosti u gospodarstvu. Ako domaći proizvođači nemaju poticaja da poboljšavaju svoju efikasnost jer su zaštićeni carinama, to može dovesti do stagnacije i smanjenja inovativnosti. Osim toga, carine mogu izazvati trgovinske ratove, što može imati široke negativne posljedice na globalnu ekonomiju.
Carine su složen instrument koji može imati i pozitivne i negativne efekte na ekonomiju. Dok Donald Trump tvrdi da su carine porez na strane zemlje, realnost je da su one porez koji na kraju plaćaju američki potrošači i kompanije. Osim toga, carine mogu imati široke ekonomske i političke posljedice, uključujući povećanje cijena, smanjenje potražnje i trgovinske sukobe sa drugim zemljama.
Stoga, iako carine mogu biti dio strategije za zaštitu domaće industrije, one nisu magično rješenje koje će učiniti Ameriku bogatijom, kako to Trump često tvrdi. Umjesto toga, one mogu dovesti do niza novih izazova i problema koji mogu dugoročno naštetiti američkoj ekonomiji.
