Više od polovine svjetskog stanovništva živi u gradovima, a brojne zemlje se suočavaju sa problemom iseljavanja ljudi iz ruralnih u urbana područja. Zato je 21. stoljeće označeno kao "urbani vijek".
To će za posljedicu imati brojne promjene i probleme u svakodnevnom životu u velikim gradovima ukoliko se neke stvari ne promijene. U nerazvijenim zemljama javlja se problem prenaseljenosti koji nije lako rješiv tradicionalnim metodama.
Tabarrok i Rajagopalan ističu da je svijetu potrebno više gradova i to onih koji će imati potrebnu infrastrukturu za veliki broj stanovnika.
Oni smatraju da bi gradovi u privatnom vlasništvu bili mnogo bolje isplanirani i izgrađeni, te bi stoga bili i funkcionalniji u odnosu na tradicionalne gradove.
Takvi gradovi već postoje širom svijeta jer su ih za potrebe svojih radnika napravile pojedine velike kompanije, navode Tabarrok i Rajagopalan. Dodaju da se ovi gradovi danas smatraju izuzetno funkcionalnim i boljim od ostalih gradova.
Prema određenim procjenama, za izgradnju većeg privatnog grada potrebno je 50 milijardi dolara, a takva investicija bi bila i korisna i isplativa.
