Hurtić: Slijedi još veća nestabilnost, potrebne hitne mjere i smanjenje izdvajanja za javnu upravu
Iz ove perspektive, kako ocjenujete odgovor vlasti u BiH na ekonomsku krizu uzrokovanu pandemijom koronavirusa? Kao jedini mogući u datim uvjetima. Naravno da su potrebe bile veće, ali moramo se vratiti u realnost i shvatiti da BiH za razliku od većine zemalja u svijetu nema mogućnost štampanja novca te da je mogućnost posuđivanja vlada ograničena.
Da li je famozni korona-zakon ispunio svoj cilj ili bolje rečeno u kojoj mjeri je ispunio? Sama činjenica da nisu iskorištena sva sredstva koja su stavljena na raspolaganje, bar za dio mjera za koje je bila odgovorna Vlada FBiH, govori o tome da je ipak pružena pomoć velikom broju kompanija i naravno radnika, bar u dijelu plaćanja doprinosa. Međutim, sporo djelovanje, posebno na nivou kantona i općina, nepotrebno je uvećalo negativan efekat krize. Međutim, ono što mislim da je važno naglasiti jeste da se čini da su poslodavci, prema svemu sudeći, dali najveći doprinos. Pokazali su visok stepen odgovornosti i zadržali dosta veći broj radnika na poslu nego što su na to ukazivale procjene koje su uzete u obzir tokom pripreme tzv. korona-zakona.
Gdje je zapeo drugi set mjera koje je u junu najavio federalni premijer Fadil Novalić? Ono što je dobro jeste saznanje da je drugi set mjera neophodan i to pod hitno. Međutim, problemi su se usložili. Pad prihoda u budžetima na svim nivoima je evidentan. S druge strane sve su manje mogućnosti komercijalnih banaka da posuđuju znatna sredstva vladama. A zahtjevi za pomoć se gomilaju i uglavnom se odnose na pomoć kod isplate plaća. U uvjetima ograničenih sredstava postavlja se pitanje da li treba ići na novo značajnije vanjsko zaduženje. Bez obzira, neophodne su hitne intervenicije prema najugroženijim sektorima, prije svega izvoznicima, a zatim turizmu, transportu itd., a postepeno i prema drugim sektorima, ovisno o rasploživim sredstvima. Koliko znam, aktivnosti Vlade FBiH su u toku. Lično mislim da će se najveći efekat ostvariti ulaganjem u javnu infrastrukturu, što će pomoći očuvanju radnih mjesta umjesto da se ide direktnim subvencijama prema kompanijama, osim u izuzetnim slučajevima.
Šta nas realno očekuje na jesen, svi pričaju o ekonomskoj krizi, inflaciji i otkazima, a šta je realno? Šta vlast može uraditi da preduhitri procese? Složio bih se da slijedi period još veće nestabilnosti. Privrednici su iscrpili dobar dio svojih resursa da bi nastavili nositi teret krize. Jedini odgovor je brz odgovor, a njega mora pratiti smanjenje izdvajanja za javnu upravu, kako bi vanjsko zaduženje bilo što održivije i kako bi se osiguralo smanjenje opterećenja privrede, izmjena svih zakona, što je potrebno učiniti da bi se brže realizirali projekti koji su u toku ili su spremni za realizaciju i naravno jačanje transfera za socijalnui zaštitu za one koji ostanu bez posla ili drugih prihoda. Međutim, s obzirom na fiskalni potencijal, jednako će biti važno šta kantonalne vlade i općinske organizacije budu činile, a ne samo Vlada FBiH.
Mnogo pažnje javnosti, ali i žuči učesnika socijalnog dijaloga u FBiH izazvale su inicijative za promjenu Zakona o radu? Šta sada slijedi na tom polju? Zakon o radu u sadašnjoj formi predstavlja veliki rizik za masovna otpuštanja, jer ne propisuje način djelovanja poslodavca u uvjetima nesreća ili vanrednng stanja. Jer poslodavci su suočeni s dilemom: provoditi naredbe kriznih štabova koje se kose sa Zakonom o radu i time rizikovati krivično gonjenje ili jednostavno otpustiti radnike čak kada za to i nemaju potrebe. Otpori pojedinih sindikata ovim izmjenama Zakona o radu bili su licemjerni i neiskreni. Radilo se o sindikatima iz javnog sektora koji pod krinkom zaštite radnika imaju samo jedno za cilj, a to je osigurati da uposleni u javnom sektoru i dalje ne podnose bilo kakav teret ekonomskih kriza, nego samo radnici u privatnom sektoru. Predstavnički dom Parlamenta FBiH je i pored protivljenja ovih sindikata koji su tražili povlačenje usvojio izmjene i dopune Zakona o radu koje idu u dalju proceduru usvajanja na Domu naroda.
Usik kupio lažni Rolex uoči revanša s Furyjem od kojeg je zaradio 86 miliona dolara
