Branimir Muidža, predsjednik Vijeća stranih investitora: Stalno smanjenje broja stanovnika obeshrabruje investicije

Vlasti u BiH provode Reformsku agendu u kojoj je fokus na stvaranju boljeg poslovnog ambijenta i privlačenju stranih investicija. Kako ocjenjujete dosadašnje reforme?

Vijeće stranih investitora je ostvarilo aktivniju saradnju sa bh. vlastima u proteklih nekoliko godina. Sama činjenica da je “Bijela knjiga”, naš najvažniji pisani dokument, postala dio reformskih procesa u bh. institucijama, govori u prilog intenzivnijoj saradnji s vlastima. Naša “Bijela knjiga”, u kojoj su sadržane preporuke poslovne zajednice u BiH, kao zvanični dokument se nalazila dva puta u parlamentarnoj raspravi, u FBiH i RS-u. Zadovoljan sam željom za dijalogom i željom da se veliki dio preporuka implementira od obje entitetske Vlade, jer se uglavnom i poklapaju sa proklamiranim ciljevima Reformske agende.

Ključni ciljevi reformi, kao što su npr. vladavina prava, smanjenje poreznog opterećenja na rad i investicije, stvaranje boljeg poslovnog ambijenta, kao i opredjeljenje da dalji rast i prosperitet moraju biti zasnivani na privlačenju investicija, svakako zvuče ohrabrujuće. Međutim, potrebno je osigurati da zaista i promjene, odnosno reforme, budu usmjeravane i provedene u skladu s ciljevima. Sve države vode borbu za naklonost investitora i privlačenje kapitala.

Ako uporedimo implementaciju reformi s vožnjom automobilom, to je kao da vozimo polovno vozilo, djelimično tehnički neispravno, sa više vozača, volana i kočnica, nemamo preciznu navigaciju i mapu puta, a utrkujemo se po nepovoljnim uvjetima za vožnju na autoputu vozilima koja su veća, brža, potentnija, okretnija, tehnološki naprednija i želimo stići prije njih do investitora da natočimo potrebno gorivo i jurimo na cilj koji se zove bolji život. Ako vožnja bude hazarderska ili prebrza i ne uskladi se sa stanjem vozila i uvjetima na putu onda nećemo stići gdje smo krenuli, a ako se skrene mimo puta putem podizanja poreznih stopa koje će demotivirati priliv novih investicija i reinvestiranje dobiti, onda će se voziti u rikverc i biti daleko od cilja.

Imate li određene zamjerke na dosadašnji rad bh. vlasti koje sprovode Reformsku agendu?

Da bi se poslovna klima popravila potrebni su stabilan politički i pravni sistem, niske porezne stope uz poticaj reinvestiranja dobiti, efikasna administracija, kvalitetna edukacija zaposlenih koji trebaju biti sposobni, kvalificirani, vrijedni, a onda i adekvatno plaćeni za svoj rad. Smatram da BiH treba imati fokus na razvoju proizvodnje, nužno je potrebna reindustrijalizacija države. Osim toga neophodno je porezno rasteretiti privredu i rad, poticati proizvodnju i izvoz, poticati sistem vrednovanja i nagrađivanja u administraciji po učinku, nužna je harmonizacija propisa na svim nivoima, suzbijanje sive ekonomije i korupcije koje se osim represivnim može postići i sistemski odnosno drugačijim poreznim sistemom, graditi sistem znanja, a ne poznavanja, razvoj bazirati na proizvodnji i kulturi stvaranja i znanja umjesto na raspodjeli i infuziji, pravno zaštititi pravo svakog pojedinca, vlasnika, smanjiti broj i visinu parafiskalnih nameta, okrenuti se budućnosti i ekonomiji. Mi kao partneri institucijama možemo i očekujemo da se naše preporuke uvaže i postanemo dio promjena za oporavak bh. ekonomije.

Mislim da postoji dobar momentum i ozbiljno opredjeljenje da se odlučnije krene u promjene, važno je pritom ne uraditi greške, a greška bi bila npr. da se ne potiče reinvestiranje dobiti jer je to odličan instrument da se privuku nove investicije, ali i zadrže postojeći investitori. Sa jedne strane jeste činjenica da BiH možda ima manji udio poreza na dobit u ukupnim javnim prihodima od regionalnog ili EU prosjeka, međutim to nije samo posljedica toga da je stopa poreza na dobit 10 posto i što ima porezne evazije, već i toga da kompanije u trenutnim okolnostima ostvaruju nizak nivo dobiti.

Kako strani investitori gledaju na novi Zakon o radu koji je usvojen u oba entiteta?

Novi Zakon o radu jeste u određenoj mjeri bolji od prošlog, ali jedan zakon sam po sebi neće riješiti sva otvorena pitanja i promijeniti ambijent poslovanja. Zakon o radu trebao bi štititi dobrog radnika od lošeg poslodavca, kao i dobrog poslodavca od lošeg radnika, a u kojoj mjeri to zaista i bude ostvareno, u toj mjeri možemo ocjenjivati i uspješnost zakona.

Osim prava radnika koji proizilaze iz zakona, mislim da je važno voditi računa i o cijeni rada, odnosno o tome kako se vrši preraspodjela plate. Rad treba biti adekvatno valoriziran, samo dobro plaćen, motivisan radnik, koji ima adekvatnu sigurnost na radu, može biti od koristi poslodavcu.

Kompanije plaćaju relativno visoka bruto davanja, ali radnici iz toga dobivaju niske neto plate, a ta velika razlika između bruto i neto plate uglavnom odlazi u neefikasan birokratski aparat, stoga mislimo da bi i radnici i poslodavci, ali i država imali puno više koristi kada bi se taj raspon, odnosno porezni pritisak smanjio, radnici bi imali viša primanja, imali bi bolji standard, više bi trošili, što pogoduje poticaju poslovanja, poslodavci bi imali niže troškove poslovanja pa bi bili konkurentniji, mogli bi zapošljavati više ljudi pa se ne bi time ni smanjili prihodi budžeta, naprotiv. Mislim da se oko ovakve postavke mogu složiti i radnici i poslodavci. Jednako tako mislim da u slučaju postepenog smanjenja opterećenja, odnosno davanja na plate, ni budžeti ne bi bilježili smanjenje jer bi se potaknulo dodatno zapošljavanje, odnosno dio ljudi bi sa rashodovne prešao u prihodovnu stranu budžeta.

Koje su ključne prepreke za veće strane investicije?

Prije svega, vrlo su kompleksni organizacija i način funkcioniranja države. Politička, ekonomska, administrativna, pravna i ostale podijeljenosti, neharmoniziranost poreza na nivou države, nedosljednost u propisima i primjene brojnih administrativnih procedura na raznim nivoima vlasti, predugo vrijeme i procedura za ishodovanje potrebnih dozvola i ostala pitanja na koja ukazujemo. Čak i kada postoje dobra zakonska rješenja, ponekad ili vrlo često se ne provode u praksi, pa se i strani i domaći investitori i poduzetnici, ali i građani svakodnevno susreću s problemima kada institucije počnu različito tumačiti određene propise ili prebacivati nadležnosti.

Predvidivost poreznog okvira od iznimne je važnosti, kako za potencijalne, tako i za investitore već prisutne u BiH.

Međutim, treba istovremeno isticati da postoje i brojni pozitivni primjeri, oni nekako uvijek izmaknu javnosti, ali kada se otklone ove barijere i otkoče kočnice koje nam ne daju da kao investitori ubrzamo gas i ubrizgamo dodatni kapital, ti će pozitivni primjeri biti i brojniji.

Lokalne zajednice u posljednje vrijeme aktivno rade na privlačenju investitora na teritoriju svoje općine. Možete li nam navesti primjere dobre prakse nekih lokalnih zajednica u BiH koje u tome uspijevaju?

Lokalne vlasti su izuzetno važan partner poslovne zajednice. Kada se investitor odluči za ulaganje u neku zemlju, on potom bira mikrolokalitet za realizaciju svoje investicije i poslovne ideje, a taj je dio onda usko vezan za lokalne vlasti i kvalitet njihove usluge koju mogu ponuditi kako investitorima tako i svojim građanima. Ukoliko lokalna zajednica nije spremna odgovoriti zahtjevima i potrebama investitora, vrlo često može odbiti investitora od ideje. U suprotnom, ukoliko je lokalna zajednica prijateljski nastrojena prema investitorima, investitor se osjeća zaštićenim i sigurnim te započinje svoju investiciju. Prioritet je napraviti strategiju ekonomskog razvoja, pa ako nije moguće na nivou države, onda to uraditi na nižim nivoima. Primjere uspješnih investicija koje su promovisale i uspješnost lokalne zajednice imamo npr. u Kaknju, Goraždu, Tešnju, Žepču, Gračanici, Tesliću, Brčkom, Bijeljini i još u nekim sredinama. Ohrabruje da ima sve više dobrih primjera što ukazuje na to da se mijenja percepcija ulagača, ali i odnos lokalnih vlasti naspram realizacije poslovnih ideja.

Često imamo najavu višemilionskih investicija, nekad se govori i o milijardama, a potom se ispostavi da od toga nema ništa. Kako da javnost prepozna investicije koje su realne i moguće za ostvarivanje?

Iskustvo nas uči da što je “bombastičnija” brojka, to je nekako veći razlog za skepsu, odnosno nije blizu realnosti. Tako i ja otprilike ozbiljnije procjenjujem investicije za koje su dostupne sve informacije, od boniteta ulagača, od realizacije njegovih dosadašnjih ulaganja i poslovnih efekata, od njegovog finansijskog kapaciteta i imovine, od procjene same poslovne ideje itd. Nema generalnog pravila, ali ukoliko neki investitor ima investicijski kredibilitet, potreban kapital i međunarodno iskustvo onda je izvjesnije i ulaganje.

U posljednjih nekoliko godina nivo ukupnih direktnih stranih ulaganja u BiH se kreće između 180 i 380 miliona eura godišnje, a to naravno što se tiče ulaganja nije pretjerano velika vrijednost za jednu zemlju. Tri ponajbolja fudbalera Bayerna ili Barcelone imaju sličnu ili veću finansijsku protuvrijednost.

Kontinuiranim radom na uklanjanju barijera i stvaranju boljeg poslovnog ambijenta i imidža BiH kao destinacije povoljne za ulaganja, stvorit će se i opća klima koju će prepoznati i ulagači i šira javnost, pa će tada i ove velike investicije uz ukupan godišnji priliv veći od milijardu KM postati realnost.

Inače smatram da je i najmanji interes investitora za ulaganja u BiH vrijedan pažnje i zaslužuje podršku i medija i institucija. Pritom ponajviše mislim na investicije koje bi bile usmjerene u proizvodnju, stvaranje novih vrijednosti i otvaranje novih radnih mjesta.

Fokusom na pozitivne primjere i resurse kojima BiH raspolaže i koji je realno čine atraktivnom destinacijom za investicije, ističe se spremnost za razvoj i boljitak koji je izvjesniji s povećanjem priliva stranog kapitala.

Koji sektori privrede u BiH mogu u najskorije vrijeme privući strane investitore?

Atraktivni sektori su svakako: poljoprivreda i prehrambena industrija, drvna industrija, metalna industrija, IT tehnologije, turizam, građevinarstvo će imati benefit od svakog razvoja infrastrukture i poboljšanja standarda, a energetski potencijali također daju dobru bazu.

Ovisi o tome kakav će biti ambijent poslovanja i življenja u narednom periodu. Potrebna je jasna vizija ekonomskog i društvenog razvoja, jasna strategija, opredjeljenje u kojem se smjeru razvijati i na koji način iskoristiti potencijale.

Kada napravimo takav ambijent poslovanja i življenja koji će biti na zadovoljstvo građana BiH i u kojem će mladi i sposobni građani BiH svoju budućnost i perspektivu vidjeti unutar, a ne izvan granica zemlje, onda će domaćih i stranih investitora biti sve više.

Koji su faktori ključni kada se neko odlučuje da li da investira u BiH ili u neku zemlju regiona? Šta je to što može prevagnuti u korist BiH za ulaganje?

Ključni elementi koji služe kao podloga za donošenje odluke o investiranju su: politička stabilnost, ekonomski potencijali i resursi, vladavina prava, kapacitet i veličina tržišta, kupovna moć i standard stanovništva, demografska kretanja, konkurentnost nacionalne ekonomije, predvidivost kretanja i visina stope poreza, administrativne barijere odnosno lakoća poslovanja.

Nažalost, BiH je redovno na samom začelju u Evropi kada se rade ovakva rangiranja, pa je potrebno raditi na svemu od gore navedenog da bismo privukli investicije, da bismo potaknuli zapošljavanje i podigli životni standard. Ekonomskim mjerama može se utjecati i na negativna demografska kretanja, sve je manje ljudi u BiH, uz odliv mladih obrazovanih ljudi iz BiH. Građanima je neophodna stabilnost, veća ekonomska sigurnost i neophodno je da država, entitet, kanton, distrikt ili općina prepoznaju i štite prava svakog pojedinca na jednak način. BiH obiluje resursima koje bi trebalo bolje iskoristiti u budućnosti.

Danas kada susjedne zemlje pristupaju EU integracijama i vežu se ne samo politički nego i ekonomski, sve je kompleksnije biti konkurentan i izvoziti robu. Boljim povezivanjem, udruživanjem i traženjem strateških partnera možemo poboljšati svoje usluge, promet robe i usluga, biti konkurentniji i postići održivi razvoj.

Nedavno smo uradili istraživanje pod nazivom “FIC Poslovni barometar”, a kao rezultat ohrabruje da su naše članice izrazile spremnost da preporuče BiH kao zemlju za ulaganje (81 posto ispitanika), kao i da reinvestiraju u naredne dvije godine (67 posto ispitanika). Istraživanje je ukazalo na to da su ključne prednosti BiH kao zemlje za ulaganja: potencijal domaćeg tržišta, geografski i strateški položaj te visokoobrazovani kadrovi po konkurentnim cijenama rada.