Kako je projekat "Stuttgart 21" postao grobnica za milijarde eura

Kada je javnosti 1994. predstavljen projekat "Stuttgart 21", svi su se ponadali da dolaze bolja vremena. Riječ je o prestižnom projektu novog željezničkog kolodvora na mjestu gdje se nalazi postojeći kolodvor. No, novi kolodvor je trebao biti kompletno pod zemljom, uz mnoštvo novih tunela, mostova, pruge za superbrze vozove te dionice koja bi direktno vodila do aerodroma.

Novi kolodvor je zamišljen kao dio brze evropske željezničke trase kojom će se povezati Pariz i Bratislava. Predviđeno je da kroz novi kolodvor godišnje prođe 10 miliona putnika, kao i da regiji donese hiljade radnih mjesta.

Njemačka željeznica (Deutsche Bahn) je "Stuttgart 21" predstavila kao rješenje svih problema, a političari su žarko željeli privući nove investitore. Bila je to odlična prilika da Stuttgart dobije na značaju kao industrijska lokacija i velegrad. Dio stare zgrade sa centralnom kulom, poznato arhitektonsko djelo koje je 20-ih godina prošlog stoljeća projektirao njemački arhitekt Paul Bonatz, ostat će na svom mjestu kao neka vrsta spomenika.

Odmah pored kolodvora bi na stotine hektara zemljišta bile stambena i poslovna četvrt, kao i zelene površine. Pokrajinska vlada Baden-Wurttemberga je odlučila podržati projekat. Tako je počeo niz problema.

Za protivnike projekta jedno je sigurno, on je štetan za okoliš. Ne samo za drveće u obližnjem parku, već i za podzemne vode. Neki su bili bijesni zbog rušenja zida starog kolodvora, a drugi kažu da je projekat preskup. Pritom, troškovi od 1,5 milijardi do 2,5 milijardi eura, o kojima se govorilo 1995., danas izgledaju gotovo smiješno jer se taj iznos stalno povećavao dok nije dostigao 11 milijardi eura. Dakle, troškovi su porasli za 360 posto.

Prema prvobitnom planu, novi kolodvor je trebao biti završen 2008., ali i samo planiranje se odužilo, tako da su radovi počeli tek 2010. Najvažniji dijelovi projekta, uključujući sami kolodvor, po svemu sudeći neće biti izgrađeni prije 2026.