Uštede na račun planine: Koliko je opravdan autoput kroz planinu Prenj
Međutim, postavlja se pitanje utjecaja na okoliš, ali i predloženi način finansiranja.
Profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu Osman Lindov u razgovoru za Klix.ba ističe kako je model javno-privatnog partnerstva bolji, ali da država mora imati jake garancije.
Vlada FBiH nedavno je donijela odluku o načinu realizacije izgradnje donice autoceste Konjic - Mostar Sjever na Koridoru 5C kojim je utvrđena trasa prema idejnom rješenju koje prolazi dolinom Bijela i kroz planinu Prenj, u dužini od 35,16 kilometara između Konjica (petlja Ovčari) i Mostara Sjever (petlja Vrapčići).
Prvobitni plan je bio da trasa na dionici Konjic-Mostar prolazi obodom planine Prenj, ali je usvojena druga ideja, da se probija planina. Iz Vlade FBiH ističu kako će se novom trasom skratiti put od Konjica do Mostara za 18 kilometara i pri tome uštedjeti više od 300 miliona eura.
Nekoliko je kontroverznih aspekata kada je u pitanju izgradnja spomenute dionice. Prije svega ekološki aspekt i utjecaj na okolinu ukoliko se pristupi planu probijanja planine Prenj. O toj vrsti opasnosti upozoravaju iz Udruženja za zaštitu okoline Zeleni Neretva iz Konjica. Na koji način će Vlada FBiH reagovati ostaje da se vidi nakon što se završi Studija utjecaja na okolinu.
U pregovorima s međunarodnim finansijskim institucijama u vezi izgradnje ove dionice ukazano je da ne postoje ni minimalni elementi ekonomske opravdanosti, te zbog toga ni njihova spremnost za kreditiranje izgradnje.
S obzirom da je riječ o izgradnji jedne od najzahtjevnijih dionica na autoputu 5C, Vlada FBiH predložila je finansiranje putem javno-privatnog partnerstva, odnosno po BOT sistemu "izgradi-upravljaj-predaj-vrati".
Takav sistem finansiranja nije moguće primijeniti na svim dionicama, jer prije svega privatni sektor očekuje profit ukoliko uloži novac u taj projekat, a upitno je koliki će biti promet na spomenutoj dionici nakon što se okonča izgradnja, da li će privatnik moći vratiti uloženi novac, i u konačnici da li je država spremna garantovati privatniku povrat sredstava.
"Sistem javno-privatnog partnerstva je najbolji koji mi možemo primjeniti, ali je najlakši model uzeti kredit i nastaviti graditi. Što se tiče privatnog partnerstva tu država mora sprovesti dobro istraživanje, jer da bi privukli nekoga da učestvuje kao partner, država mu mora garantovati promet i povrat sredstava. Nažalost većina naših dionica nema zadovoljavajući promet vozila u jedinici vremena, na osnovu kojeg bi mi mogli nagovoriti nekoga da učestvuje sa privatnim kapitalom. Takvog prometa neće biti ni na dionici od Konjica do Mostara", istakao je u razgovoru za Klix.ba Osman Lindov, profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije iz Sarajeva.
Prosječan godišnji dnevni saobraćaj (PGDS) na dionici od Zenice prema Doboju, ili od Lašve prema Travniku može privući privatnog partnera u ulaganje, dok su ostale dionice upitne, dodao je profesor Lindov.
Stručnjaci naglašavaju da je model javno-privatnog partnerstva veoma dobar, ali država mora imati značajna garantna sredstva kako bi privukla privatni sektor na ulaganje u izgradnju autoputa.
"Država mora garantovati da će platiti razliku privatniku, ukoliko je on na gubitku, jer nema dovoljno dnevnog prometa vozila, ako želi ulaziti u tu vrstu finansiranja", zaključio je Lindov.
