Javno-privatno partnerstvo je u svijetu ustaljena praksa, a BiH ima samo jedan zvanični projekat
Profesor Veljko Trivun s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu tvrdi da se u BiH veliki broj projekata naziva projektima JPP, a nemaju odobrenje nadležnih državnih organa, zbog čega se u društvu stvara zabuna i pogrešna interpretacija.
"Upravo iz ovog razloga, a kako bi se u BiH uspostavio funkcionalan sistem javno-privatnog partnerstva usklađen s EU standardima i najboljim evropskim praksama, Ured koordinatora za reformu javne uprave pokrenuo je projekt Javno-privatno partnerstvo u BiH, čiji su glavni korisnici vlade FBiH, RS i Distrikta Brčko. Implementacijom projekta predviđen je, između ostalog, razvoj zakonodavstava u oblasti javno-privatnog partnerstva, harmonizacija već postojećeg zakonodavstva iz ove oblasti, obuka i izgradnja kapaciteta relevantnih institucija za provođenje partnerstva, kao i obuka privatnog sektora o mogućnostima za poslovanje u okviru koncepta javno-privatnog partnerstva, kao i stvaranje povoljnog poslovnog okruženja za poslovne subjekte te edukacija šire javnosti o prednostima JPP-a", kazao nam je Trivun.
JPP ne znači privatizaciju javnih dobara
Javno-privatno partnerstvo, ističe Trivun, predstavlja dugoročan partnerski odnos između javnog i privatnog partnera, koji podrazumijeva pružanje javnih usluga ili zadovoljenje javnog interesa, s tim da period ne može biti kraći od pet, niti duži od 40 godina, uz mogućnost zaključenja novog ugovora. Ističe da ovo partnerstvo ni u kojem slučaju ne znači privatizaciju javnih dobara.
"Privatizacija predstavlja jednokratni model prodaje nekog dobra pravnoj osobi, a JPP predstavlja ugovorni odnos javnog i privatnog sektora na određeni vremenski period, pri čemu privatni sektor ulaže u projekt i dobija mogućnost upravljanja na ugovoreno vrijeme, ali se predmet JPP uvijek vraća i ostaje u vlasništvu javnog sektora, odnosno države, kantona i slično", objašnjava profesor.
Svrha je, dodaje, uključivanje privatnog finansiranja u razvoj infrastrukture, umjesto tradicionalnog finansiranja iz budžeta. Taj fenomen se razvio u brojnim područjima djelovanja javnog sektora zbog različitih faktora, na prvom mjestu zbog budžetskih ograničenja države gdje JPP udovoljava potrebi privatnog finansiranja javnog sektora. Trivun tvrdi da velika prednost modela JPP-a za javni sektor jeste u raspodjeli rizika.
"Javno-privatno partnerstvo može poslužiti kao učinkovito sredstvo ili alat za rješavanje problema finansijskog deficita kod izgradnje ili održavanja neophodne javne ili društvene infrastrukture, a bez izlaganja državnog ili općinskih budžeta dodatnim opterećenjima. U klasičnim javnim nabavkama većinu rizika preuzima javni sektor. U JPP-u rizici se raspodjeljuju u zavisnosti od prilika na tržištu, ali u pravilu većinu rizika preuzima privatni partner. Pa tako, ako privatni partner preuzima rizik projektiranja, izgradnje, održavanja i upravljanja građevinom, potrebno je da preuzme barem još jedan rizik - rizik raspoloživosti građevine korisnicima ili rizik varijacije u potražnji", ističe Trivun.
Turska i Bukurešt pozitivni primjeri
Dodaje da je način funkcionisanja JPP-a najlakše objasniti na primjeru zemlje koja u ovom momentu izvodi najveći broj ovakvih projekata u svijetu, a to je Turska koja pokušava da se nametne kao energetsko i trgovinsko čvorište, kako za Bliski Istok, tako i za Centralnu Aziju.
"Projekti ukupne vrijednosti 100 milijardi dolara uključuju brzu cestu Kuzey Marmara Otoyolu, most Yavuz Sultan Selim, treći aerodrom u Istanbulu, Canal Istanbul, proturaketni odbrambeni sistem velikog dometa, Eurasia Tunnel i Finansijski centar Istanbul i svi se izvode po režimu JPP-a. Prema riječima potpredsjednika turske vlade, oni samo dizajniraju projekte, pozovu privatni sektor, daju potrebne garancije i puste privatnike da odrade posao. On tvrdi da su investicije i aktivnosti privatnog sektora glavni razlog njihovog rasta i da je sve to dovelo do povećanja zapošljavanja. Ključna stvar za privlačenje investitora je bila dobro poslovno okruženje, uklanjanje administrativnih barijera i stvaranje uslova za lakše ulaganje. Ova jednostavna formula daje izvanredan uspjeh uz napomenu da se finansiranje osigurava uzajamno", navodi naš sagovornik.
Neki od pozitivnih primjera realizovanih javno-privatnih projekata u svijetu koje profesor Trivun izdvaja su projekt Vodovod i kanalizacija u Bukureštu koji je bio prvi JPP u Rumuniji i jedan od najboljih lokalnih primjera pozitivnog utjecaja JPP-a. Grad ima više od dva miliona stanovnika i veoma staru vodovodnu infrastrukturu te su gubici vode bili četiri puta veći od evropskog prosjeka i iznosili blizu 800 litara po stanovniku dnevno. Francuska kompanija Veolia, kao privatni investitor, izgradila je novo postrojenje za preradu vode u vrijednosti od 70 miliona eura. Profit je prve godine bio 24 miliona eura. Za prvih pet godina gubici vode su smanjeni za 44 posto, a zadovoljstvo korisnika se povećalo na 67 posto. Osim toga, građani Bukurešta plaćaju najmanju taksu za vodovod u Evropi. Odnos vlasništva je 80:20 posto u korist privatnog partnera koji će vodovodom upravljati 25 godina.
Drugi pozitivan primjer je autocesta Gebze-Orhangazi-Izmir dužine 433 km koja će biti najveći cestovni infrastrukturni projekt u turskoj historiji. Omogućit će skraćivanje puta od Istanbula do Izmira s trenutnih osam na tri i po sata vožnje. Projekt se realizuje kroz partnerstvo između državnih i privatnih firmi, a najavljeno je da će biti dovršen do 2018. godine. Cijena izgradnje je 10,25 milijardi eura, a koncesijski period je 22 godine.
Trivun zaključuje da se JPP može okarakterisati kao dinamičan razvojni proces realizacije infrastrukturnih projekata koji predstavlja oblik saradnje između organa vlasti i privatnog sektora s ciljem modernizacije postojeće infrastrukture i javnih usluga, ali i preduzimanja novih investicija. U pojedinim slučajevima, JPP uključuje finansiranje, nacrt, konstrukciju, obnovu, eksploataciju i/ili održavanje infrastrukturne imovine. U drugim slučajevima ono uključuje pružanje različitih usluga koje tradicionalno pružaju javne institucije.
