Kako finansijski preživjeti januar nakon novogodišnjeg trošenja

"Druga polovina januara označava kraj praznične atmosfere, svojevrsno triježnjenje, što znači da naglo opada mogućnost potrošnje, nastavlja rasti pesimizam, i da, naročito bitno, građani imaju veću potrebu za zaduživanjem. Očekivanja su da će se sada početi pozajmljivati i slično, a s ciljem post hoc kreditiranja praznične potrošnje. Da konkretizujemo, potrošnja je u apsolutnom iznosu počela rasti od 29. novembra, popularnog 'Crnog petka' pa sve do sredine januara 'Plavog ponedjeljka'. Skoro dva mjeseca intenzivne potrošnje sada stvara teret za kućni budžet", dodao je Čavalić.

Veći popusti u januaru kako bi "privukli" građane da još više troše

Makroekonomski analitičar Faruk Hadžić naveo je kako građani obično u januaru smanjuju potrošnju i na taj način pokušavaju nadoknaditi povećane izdatke za novogodišnje praznike i da nastoje kupovati samo neophodne namirnice.

"Tako ne čude situacije da su u tržnim centrima nekada poslije Nove godine veći popusti nego je to slučaj za vrijeme praznika kada će građani kupovati bez obzira na to da li postoje popusti. Dijelom i zbog toga imamo smanjenje ekonomske aktivnosti i manju naplatu poreza na potrošnju", naveo je Hadžić.

Hadžić je naglasio da kupovina na tim sniženjima zavisi samo od sklonosti potrošnji pojedinca. Kako bi se izbjeglo dodatno trošenje, plan je, kako je istakao, napraviti raspored sredstava i budžet za taj mjesec i nastojati ga se držati.

"Iskustva pokazuju da građani obično koriste kreditne kartice ukoliko im je potreban novac, čak i za kupovinu hrane kako bi time nadoknadili nedostajala sredstva, s tim da s njima treba biti oprezan, jer je riječ o najskupljim sredstvima za posuđivanje zbog visokog nivoa kamata", pojasnio je Hadžić.

I ekonomski analitičar Admir Čvalić je velika sniženja u januaru prokomentarisao kao veliku korist za ponuđače, odnosno, prodavače.

"Cilj je riješiti se prošlogodišnjih zaliha i iskoristiti prazničnu atmosferu. Potrošači se ipak moraju odgovornije ponašati u januaru, što će svakako najvećim dijelom biti determinirano njihovim raspoloživim dohotkom", dodao je Čavalić.

Kako se "najbezbolnije" zadužiti?

S obzirom na to da se većina građana zbog nedostatka novca, ali i potrebe ispunjenja svih dužnosti nastoji i finansijski zadužiti, pitali smo koji je to "najbezbolniji" način.

"Nema jednostavnog odgovora na ovo pitanje, jer sve zavisi od pojedinačnog slučaja – načina potrošnje, raspoloživog dohotka, nekih finansijskih navika i slično. Prije svega, nema ekonomskog smisla zaduživati se radi nenamjenske potrošnje. Pod pretpostavkom dobrog ugleda, najbolje je 'zadužiti' se kod nekog bližnjeg, člana porodice, prijatelja. Zatim koristiti instrument 'kreditiranja potrošača' u svakoj mogućoj situaciji", naveo je Čavalić i dodao: "Nakon toga slijedi dozvoljeni limit na kartici, a onda regularne bankarske usluge, pod uslovom da ispunjavate uslove za upotrebu navedenih. Tu su svakako i potencijalni određeni državni programi koje ne treba zanemariti. Nakon svega toga slijedi mikrofinansiranje koje, iako relativno skupo, ipak može biti izuzetno korisno kao 'posljednje utočište', naravno, pod određenim okolnostima".

Čavalić je pojasnio i šta činiti kada je riječ o "preskakanju" određenih građanskih obaveza, u smislu vraćanja rate kredita i plaćanja komunalnih računa. S jedne strane, banke su se zaštitile time što se rata kredita svaki mjesec mora platiti, dok se komunalne obaveze i računi mogu odgoditi.

"Cijeli ekonomski sistem, naročito usljed nelikvidnosti pojedinih njegovih dijelova, funkcioniše na navedenoj osnovi – usporavanje naplate potraživanja ili u konkretnom slučaju kreditiranje potrošača. Komunalna poduzeća u svojim kalkukacijama uvode navedeno tako da to ne predstavlja neko posebno opterećenje za poslovanje (osim ako potrošač dugoročno ne izmiruje svoje obaveze ili ako je politički zaštićen). U tom smislu, odgađanja plaćanja do roka kada ne nastaju obaveze po osnovu zateznih kamata, su opravdana", dodao je Čavalić.

S obzirom na to da nekada građani ne znaju trošiti onoliko koliko imaju, Čavalić je istakao da dozvoljeni limit na karticama samo u određenim okolnostima spada u jedno od rješenja, ali samo ukoliko ne vodi daljnjoj dubiozi.

"Kartično poslovanje intenzivira kupovinu. Shodno tome, limiti/minusi imaju istu funkciju. Opet, ukoliko zaista postoji potrebe, onda koristiti iste, u drugom slučaju, ne. Idealno bi bilo da koristimo tzv. 'sistem 2' Daniela Kahnemana, što podrazumijeva da budemo 'spora kornjača' gdje ćemo promišljeno i na svjestan način razmisliti o trošenju, međutim, vjerovatnije da kartice prate emocije i onda građani koriste 'sistem 1', a to je 'nestrpljivi zec', pa onda postajemo brzi, intuititivni i nesvjesno razmišljamo", pojasnio je Čavalić.

Na kraju razgovora Čavalić je dao nekoliko savjeta kako da se izbjegne praznična besparica i samim tim januar prestane biti najduži i najsiromašniji mjesec u godini.

"Početi već sada planirati i štedjeti za sve značajnije godišnje potrošnje – od ljetnih putovanja do zimskih praznika. Odvajati minimalno 1/10 svih prihoda, što je dovoljno da ne ugrozi tekuću potrošnju. Čuvati se nepotrebnih troškova, godišnjih pretplata i slično. Naravno, razumjeti bihevioralnu ekonomiju i moderni marketing. Shvatiti sve 'potrošačke praznike', sezonske utjecaje i slično kao jednu godišnju konstantu i u tom smislu anticipirati ih", zaključio je Čavalić.