Mehmed Jahić: Stečaj u BiH je izmišljen da bi se neko uhljebio, otišli smo u nakaradnost
"Neko proglasi stečaj i sud i svi drugi zaborave zakon koji je propisao koliko vremenski se provodi stečaj. Zakon nije stavio nekome priliku da na tome zaradi, jer stečaj je nevolja u koju je firma došla. Nije zakon dao pravo stečajnom upravniku da deset godina razvlači firmu i stečajnu imovinu. Država i privatni vlasnici toliko imovine izgube kroz stečaj. Nepošteno je to i nakaradno. Treba provoditi ono što piše u zakonu gdje je određeno da stečaj može trajati dvije godine, a kod nas neki stečaji traju 16 godina. Odakle nekome pravo da zaboravi firmu kojoj je sudija dao stečajnog upravnika. Zašto sudija, premijer i drugi nadležni ne kontrolišu firme koje su u stečaju. Društvo povjerilaca mora imati veću kontrolu nad stečajnim upravnicima i trebali bi voditi računa da se primjenjuje postojeći zakon", govori nam Jahić.
Prema mišljenju ovog ekonomskog stručnjaka, Federacija BiH nema potrebe za novim zakonom o stečaju.
"Jednostavno treba primjenjivati postojeći Zakon o stečaju. Ako je određen stečajni rok od dvije godine, neka onda bude dvije, a ne četiri ili 14. Ili završite likvidaciju ili oživite firmu. Pored toga, treba uvesti da jedan stečajni upravnik nakon dvije godine to više ne može biti niti u jednom drugom preduzeću. Ili je stečajni upravnik nesposoban da privede stečaj kraju, da stručno oživi firmu ili je treba likvidirati, a ne da se zaboravi ta firma", dodaje Jahić.
Profesor Jahić za primjer uzima Hidrogradnju koja je u stečaju, iako firme kojima je ovaj nekadašnji gigant matica, posluju izuzetno dobro.
"Hidrogradnja ima svoje kćerke koje se hvale milionima dobiti. Ako kćerka posluje pozitivno, onda se dobit prenosi na majku ili osnivača. Zašto Hidrogradnja nema barem dva-tri miliona KM iz tih dobiti svojih kćerki da ljudima isplati PIO. Kao što država polaže pravo na dobit iz BH Telecoma i drugih državnih firmi, tako i Hidrogradnja polaže pravo na dobit svojih kćerki firmi jer je dioničar glavni. Gdje završi dobit tih firmi, to niko ne istražuje. Država je 67 posto vlasnik Hidrogradnje, a to je zaboravljena firma. Grade se tuneli, mostovi, putevi, a nigdje tog giganta. Zašto se ne zapita premijer dokle će trajati stečaj Hidrogradnje. Kamenolom u Hadžićima, kćerka Hidrogradnje, pravi četiri miliona dobiti godišnje. Pijeska se ne može namljeti koliko ga treba. Hadžići rade jednu godinu kao nekada za tri. Gdje odoše te pare?", pita se Jahić.
On dalje dodaje kako se mora ispitati koliki je mandat stečajnih upravnika, zašto im se produžava taj mandat, ko kontroliše šta urade u svom mandatu...
"Sudija stečajnom upravniku odredi plaću 2.500 KM, a od čega? Prodaje sve što može da bi on imao plaću. Kada se imenuje stečajni upravnik, firma postaje njegova. On određuje hoće li koga vratiti u proizvodnju, koga će staviti na kapiju, hoće li prodavati imovinu i zalihe, kome i pošto, i hoće li proizvodnje biti. Nema više tu tendera, radničkog prava i sindikata. Tu smo pogriješili i otišli smo u nakaradnu krajnost. Država smatra da je sve probleme riješila imenovanjem stečajnog upravnika. Ona je ustvari samo prolongirala agoniju. Rijetki su primjeri da stečajni upravnik riješi problem i vrati firmu iz stečaja. Ne smijemo zaboraviti da stečaj nije kraj, već likvidacija firmi. Ko je dozvolio da stečajni upravnik vodi više od jedne firme u stečaju, a nijedan stečaj ne može uspješno privesti kraju. Neko nije bio sposoban voditi firmu dok nije bilo stečaja pa se uvalio i vodi velike propale gigante u stečaju samo da bi imao naknadu za sebe. Ako je sposoban, neka uzme jednu i neka je izvadi iz belaja. Sudija, opet samo jedan čovjek, kontroliše šta rade stečajni upravnici", ističe Jahić.
Veliki problem je, dodaje profesor, što se ni na koji način ne štite prava radnika. Zakon o stečaju stoga bi se, kaže Jahić, trebao mijenjati samo u dijelu koji se odnosi na prava radnika.
"Firma živi u stečaju, a radnika nema. Radnicima se ne uplaćuju plaće i doprinosi, a stečajni upravnik uživa iz imovine kojom upravlja. To je sramota. Smeta mi da je društvo sebi dozvolilo takvu eksploataciju i državne i privatne imovine u korist jednog čovjeka. Zakon o radu i Zakon o stečaju morali bi biti u vezi, jer obaveze prema radniku moraju biti na prvom mjestu. On je zaustavio obavezu stečajem. Imamo nakaradne prilaze privrednom društvu. Na zapadu nema stečeja. Firma radi dok radi, a kad ne radi, onda se likvidira. Mi smo izmislili prijelazno rješenje nazvano stečaj. To je izmišljena kategorija. Ili radiš ili ne radiš. Stečaj je stvoren kao prostor da bi neko sebe uhljebio. Čekamo da izumru radnici da bi neko sutra kupio firmu za marku, a kćerke firme fenomenalno rade", razočaran je Jahić.
U Federaciji BiH na listi ministarstva nalazi se 240 stečajnih upravnika od kojih mnogi vode po nekoliko stečajnih postupaka.
Premijer Federacije BiH Fadil Novalić ranije je isticao kako se stečajni upravnik Hidrogradnje bavi stečajnim biznisom.
"Neko u stečajnom biznisu razvija tu stečajnu firmu, umjesto da je stavi na prodaju, da neka kompanija iz građevinskog sektora kupi tu firmu, da za nju da novac koji onda služi za rješavanje ostalih povjerilaca, među kojima su najosjetljiviji radnici. Ovaj biznis vi zovete stečajnom mafijom", rekao je Novalić prošle godine obračajući se novinarima.
Inače, Zakon o stečaju u FBiH neustavan je od januara 2017. godine kada je presudu o njegovoj neustavnosti na zahtjev entitetskog potpredsjednika Milana Dunovića donio Ustavni sud FBiH. Stoga je više od dvije godine neustavna odredba da radnici firmi u stečaju mogu primati minimane plaće osam mjeseci.
Međutim, novi zakon o stečaju sigurno se neće naći uskoro na dnevnom redu Parlamenta FBiH, a stari se zasigurno neće vratiti. U svakom slučaju, profesor Jahić naglašava kako zakon mora zaštititi prava radnika i preispitati posao stečajnih upravnika.
